Psalms 42
1 Upravitelju pjevačkoga zbora. Poučna pjesma. Korahovih sinova.
2 Kao što košuta čezne za izvor-vodom, tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3 Duša moja žeđa Boga, Boga života; kad ću doći i gledati lice Božje. \
4 Moje suze su mi jelo danju i noću, dok me svaki dan pitaju: “Gdje je tvoj Bog?”
5 Tada se spomenem i duša mi se ražalosti, kako nekoć hodih u mnoštvu, predvodeć ih k domu Božjemu, uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.
6 Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog. \
7 Žalosna je u meni moja duša zato te se spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan šumom tvojih slapova; svi tvoji valovi i vode prešli su preko mene. \
9 Danju dariva Gospod svoju milost, a noću pjevam mu pjesmu, molitvu k Bogu mojega života.
10 Reći ću Bogu, svojoj stijeni: Zašto si me zaboravio? Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči?
11 Kroz kosti struji mi poruga mojih tlačitelja dok me pitaju svaki dan: “Gdje je tvoj Bog?”
12 Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog. \