1Psalam. Davidov. Za “spomen-žrtvu”.
2Gospode, nemoj me kuditi u svome gnjevu, niti me kazniti u svojoj ljutnji!
3Jer se tvoje strijele zabadaju u me i tvoja ruka na meni je otežala.
4Ništa zdrava nema na mome tijelu zbog tvojega gnjeva, nema mira u mojim kostima zbog moga grijeha.
5Jer moja krivnja iziđe povrh moje glave i pritišće me kao teško breme.
6Zaudaraju i gnjiju moje rane zbog mojega bezumlja.
7Zgrčio sam se i pogurio posve, cijeli dan hodam žalostan.
8Bokovi su moji puni upale i nema zdrava mjesta na mom tijelu.
9Iscrpljen sam i posve slomljen, zapomažem zbog tjeskobe srca svojega.
10Gospode, ti poznaješ sve moje želje, moje uzdisanje nije ti sakriveno.
11Srce mi jako udara, ostavlja me moja snaga i svjetlo mojih očiju se smanjuje.
12Moji prijatelji i drugovi izbjegavaju me zbog moje muke, i moji se rođaci drže daleko.
13Koji mi rade o glavi, namještaju mi zamke; koji traže moju nesreću, snuju mi propast. Po cijeli dan snivaju prijevare. \
14A ja sam kao gluh i ne čujem, kao nijem i ne otvaram svojih usta.
15I postadoh kao čovjek koji ništa ne čuje i u čijim ustima nema protivljenja.
16Doista, Gospode, ufam se u tebe, Gospode, Bože moj, ti ćeš mi odgovoriti!
17Jer ja rekoh: “nek se ne raduju nada mnom i ako posrne noga moja, nek se ne razmeću nada mnom.”
18Da, već sam blizu propasti i bol je moja svagda preda mnom.
19I svoju krivnju ja priznajem, žalostan sam zbog svojega grijeha.
20A mnogi koji se obaraju na me, jaki su; koji me mrze bez povoda, brojni su, \
21koji mi vraćaju zlo za dobro, udaraju me iako slijedim dobro.
22Ne ostavljaj me, Gospode, Bože moj, ne udaljuj se od mene!
23Pohiti mi u pomoć, Gospode moj, spasenje moje!