1Davidov. Poučna pjesma. Blago onome komu je oproštena opačina, komu je grijeh izbrisan!
2Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava krivnje i u čijem duhu nema prijevare!
3Dok sam šutio, sahnuše moje kosti, jecao sam cijeli dan.
4Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka, kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga.
5Tada priznah tebi svoj grijeh i ne zatajih svoju krivnju. Rekoh: “Priznat ću Gospodu svoje opačine!” I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.
6Zato neka ti se moli svaki pobožnik u vrijeme kad te još može naći! Nadođu li tad potopne vode, ne će ga stići.
7Ti si moj zaklon, čuvaš me od tjeskobe. Okružit ćeš me radošću spasenja.
8Poučit ću te, pokazat ću ti put kojim da ideš; savjetovat ću te, upravit ću na te svoj pogled. \
9Ne budite kao konj ili mazga bez razuma! Njihov prkos moraš slomiti vođicama i uzdom, inače ne idu za tobom.
10Mnoge muke stignu zlikovca, a tko se uzda u Gospoda njega okruži ljubav.
11Radujte se u Gospodu i kličite, pravednici! Kličite svi koji ste čestita srca.