1Zašto se bune puci i narodi kuju lude naume?
2Skupljaju se zemaljski vladari, i knezovi vijećaju među sobom protiv Gospoda i njegova Pomazanika:
3”Rastrgnimo njihove okove i zbacimo sa sebe njihov jaram.”
4Onaj koji stoluje na nebu, smije se, Gospod im se podruguje.
5Tada im govori u svojoj ljutnji i zbunjuje ih svojim gnjevom:
6”Ja ustoličih svog kralja na Sionu, svojoj svetoj gori!”
7”Objavljujem zapovijed Gospodnju. Gospod mi reče: Ti si moj sin, ja te danas rodih.
8Zatraži od mene i dat ću ti u nasljedstvo narode i u posjed krajeve zemlje!
9Vladat ćeš nad njima željeznom palicom i razbit ćeš ih u komadiće kao posudu lončarsku!”
10Sada, o kraljevi, budite razboriti i vi se, zemaljski suci, opametite.
11Služite Gospodu sa strahom, častite ga s trepetom,
12da se ne razgnjevi i da ne propadnete na putu, jer se njegova srdžba brzo rasplamti. Blago onima koji se u njega uzdaju!