1Davidov. Blagoslovljen Gospod, hridina moja, koji moje ruke uči boju i moje prste ratu!
2On je ljubav moja i tvrđava moja, moje utočište i moj izbavitelj, štit moj u koga se uzdam; on mi narode podloži! \
3Gospode, što je čovjek da se brineš za njega, što je sin čovječji da ga se spominješ?
4čovjek je kao dah; njegovi su dani kao sjena što nestaje. \
5Gospode, prigni nebo svoje i siđi! Takni gore i zadimit će se!
6Sijevni munjom i rastjeraj ih! Odapni svoje strijele i smeti ih!
7Iz visine ispruži svoje ruke! Oslobodi me i izbavi iz silnih voda, iz ruku sinova tuđinskih!
8Njihova usta laži govore; desnica njihova krivo se zaklinje. \
9Bože, pjevat ću ti pjesmu novu! Svirat ću ti na harfi od deset žica.
10”Ti daješ pobjedu kraljevima. Ti si izbavio Davida, slugu svoga, od ljutoga mača.”
11Oslobodi me i spasi iz ruku sinova tuđinskih! Njihova usta laži govore; desnica njihova krivo se zaklinje. \
12Nek sinovi naši budu kao biljke što visoko rastu od mladosti svoje, a kćeri naše kao stupovi isklesani što Hram ukrašavaju.
13Žitnice naše nek budu pune obiljem plodova svih vrsta. Naše ovce množe se na tisuće i na stotine tisuća na poljima našim.
14Naša goveda nek budu tovna bez nesreće i nezgodna poroda. Nek ne bude plača po našim ulicama.
15Blago narodu kojem se to dogodi! Blago narodu komu je Gospod Bog njegov!