Psalms 139
1 Upravitelju pjevačkoga zbora. Davidov. Psalam. Gospode, ti me proničeš i poznaješ.
2 Ti znaš kad sjednem i ustanem; izdaleka ti poznaješ misao moju. \
3 Moje hodanje i počivanje ti odmjeravaš, svi moji putovi tebi su znani.
4 Još mi ni riječ na jeziku nije došla, a ti je, Gospode, već poznaješ.
5 Straga i sprijeda ti me okružuješ i stavljaš na mene svoju ruku.
6 Odveć je čudesno to znanje za mene, preveć visoko da bih ga shvatio.
7 Kamo da odem od duha tvojega? Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si. \
9 Ako uzmem krila zore i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila, i tvoja desnica bi me prihvatila.
11 I ako kažem: “Jest, nek me tmina zastre, nek svjetlo oko mene noć postane”,
12 ali ni tmina tebi nije tamna, noć je svijetla kao dan, tmina je za tebe kao svjetlo.
13 Jer ti si stvorio moje bubrege, satkao me u krilu moje majke.
14 Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren; veoma su čudesna tvoja djela; sasvim poznaješ dušu moju. \
15 Kosti moje ne bijahu ti skrivene kad nastajah u tajnosti, otkan u dubinama zemlje.
16 Oči me tvoje vidješe kao zametak; u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani, što su bili unaprijed određeni, kad još ne bijaše ni jednoga. \
17 A meni, o Bože, kako su predivne tvoje misli, kako im je nedokučiv zbroj!
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska. Ako im se kraju približim, još mi ti preostaješ!
19 O Bože, kad bi htio ubiti bezbožnika! Nek odstupe od mene ljudi krvoločni,
20 koji o tebi zlobno govore; tvoji neprijatelji lažno se zaklinju. \
21 Zar da ne mrzim one koji tebe mrze, Gospode, i da ne prezirem one koji se bune protiv tebe?
22 Ja ih mrzim mržnjom dubokom; smatram ih svojim neprijateljima. \
23 Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje! Iskušaj me i upoznaj misli moje!
24 Vidi jesam li na zlu putu i povedi me putem vječnim!