1Ne nama, Gospode, ne nama, nego svojemu imenu daj slavu zbog dobrote i vjernosti svoje!
2Zašto da govore narodi: “Gdje je Bog njihov?”
3Bog je naš u nebu; sve što mu se svidi, to čini. \
4Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječjih.
5Imaju usta, a ne govore, oči imaju, a ne vide,
6uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu,
7ruke imaju, a ne pipaju, noge imaju, a ne hodaju, iz grla njihova glas ne izlazi.
8Takvi će biti i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.
9Izrćle, uzdaj se u Gospoda: on je vaš pomoćnik i vaš štit!
10Kućo Aronova, uzdaj se u Gospoda: on je vaš pomoćnik i vaš štit!
11Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda; on je vaš pomoćnik i vaš štit! \
12Gospod se nas spomenuo: on će nas blagosloviti! On će blagosloviti kuću Izrćlovu, blagoslovit će kuću Aronovu.
13Blagoslovit će one koji se boje Gospoda, male i velike.
14Neka vas umnoži Gospod, vas i djecu vašu!
15Nek vas blagoslovi Gospod koji stvori nebo i zemlju!
16Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao ljudima.
17Ne slave mrtvi Gospoda niti oni koji siđoše u tišinu.
18A mi slavimo Gospoda od sada i dovijeka. Aleluja!