Psalms 109
1 Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov. Bože, hvalo moja, nemoj šutjeti!
2 Jer usta bezbožna i usta prijevarna na me se otvaraju. Govorili su mi lažljivim jezikom,
3 okružili me riječima mržnje, napadaju me ni za što.
4 Za moju ljubav me optužuju, a ja sam sav u molitvi.
5 Vratiše mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju:
6 ”Podigni protiv njega bezbožnika! A tužitelj nek mu stane s desna!
7 Kad mu se bude sudilo, nek iziđe kriv! A njegova molitva nek mu se u grijeh upiše!
8 Njegovih dana neka bude malo! Njegovu službu nek drugi dobije!
9 Djeca njegova neka siročad postanu, a žena njegova udovica!
10 Nek mu djeca njegova skitnice postanu, prosjaci, nek budu protjerani iz svojih porušenih kuća!
11 Lihvar nek mu uzme sve njegovo imanje; tuđinci neka mu razgrabe plod muke njegove! \
12 Neka mu nitko ne iskaže samilost, nek se nitko ne smiluje siročadi njegovoj.
13 Njegovo potomstvo neka se zatre! U sljedećem koljenu nek utrne ime njegovo!
14 Grijeha njegovih otaca neka se spomene Gospod, i grijeh njegove majke nek se ne izbriše!
15 Neka budu svagda pred Gospodnjim očima! Njihov spomen neka on uništi na zemlji!”
16 Jer nije se sjetio činiti milosrđe, progonio je patnika i siromaha i u smrt je gonio čovjeka slomljena srca.
17 Volio je prokletstvo i ono je palo na njega; prezirao je blagoslov pa neka je daleko od njega! \
18 Oblačio je prokletstvo kao ogrtač; ono mu je kao voda obuzelo njegovu nutrinu, kao ulje u kostima njegovim! \
19 Neka mu ono bude kao odijelo koje ga zaodijeva, kao pojas kojim se svagda opasuje!
20 To nek bude od Gospoda plaća mojim tužiteljima, koji zlo govore protiv duše moje!
21 A ti, Gospode, Gospodine moj, priteci mi u pomoći zbog svoga imena! Spasi me jer puna je dobrote ljubav tvoja!
22 Jer nevoljan sam i siromah; srce je moje ranjeno u meni. \
23 Kao sjena koja se naginje ja nestajem; kao skakavca progone me. \
24 Koljena mi klecaju od posta, tijelo se moje grči od mršavosti.
25 Postadoh im podsmijeh; koji me vide, mašu glavom. \
26 Pomozi mi, Gospode, Bože moj! U svojoj ljubavi spasi me!
27 Neka spoznaju da je to djelo tvoje ruke, da si ti sam to učinio, Gospode!
28 Nek oni proklinju, ti blagoslivljaj; nek budu poraženi moji protivnici, a sluga tvoj nek se raduje. \
29 Stidom nek se zaodjenu moji klevetnici. Sramotom svojom nek se ko plaštem zaogrnu.
30 Zahvaljivat ću Gospodu iz sveg grla, i usred mnoštva slavit ću ga.
31 Jer stoji s desne siromahu, da mu život spasi od sudaca.