1Mudrost sagradi sebi kuću; stoji na sedam stupova. \
2Pokla svoju stoku; natoči svoje vino. Postavi svoj stol. \
3Posla svoje djevojke da objave na najvišim mjestima grada:
4”Tko je neuk, neka navrati ovamo! Tko nema razboritosti, toga ću poučiti.
5Dođite, jedite mojega kruha, pijte vina što sam ga natočila!
6Ostavite ludost, da živite! Pođite putem razboritosti!
7Tko poučava podsmjehivača, donosi sam sebi samo sramotu; tko kori bezbožnika, prima porugu. \
8Ne poučavaj podsmjehivača: on bi te mogao zamrziti. Kudi mudroga, on će te ljubiti.
9Poučavaj mudroga, i bit će još mudriji! Poučavaj pobožnika: on će dobiti još razboritosti.
10Početak je sve mudrosti strah Gospodnji; poznavati Presvetoga jest razboritost. \
11Jer je Gospodin onaj koji umnožava tvoje dane, koji čini mnogima godine tvojega života.
12Ako si mudar, to je za tvoje dobro. Ako si podsmjehivač, sam ćeš to morati okajati.
13Žena, “ludost” nemirna je žena. Ona se razumije samo u zavođenje.
14Sjedi na vratima svoje kuće, na stolici u gradu visoko gore,
15da zove one što prolaze, a koji idu pravo svojim putem.
16Tko je lud, neka navrati ovamo; tko nema razboritosti, toga ću poučiti. \
17Tako je slatka ukradena voda, tečan je sakriven kruh.
18A ne znaju da se tamo gomilaju sjene, da njezini gosti leže u carstvu mrtvih.