Proverbs 7
1 čuvaj, sine moj, u srcu moje riječi i sakrivaj moj naputak kod sebe!
2 čuvaj moje zapovijedi, i živjet ćeš, čuvaj moj nauk kao zvijezdu svojega oka!
3 Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploču svojega srca!
4 Reci mudrosti: “Sestro moja!” i nazovi razboritost “uzdanicom”,
5 da te drže daleko od žene drugoga, od tuđinke koja govori laskavo.
6 Kad sam gledao kroz prozor svoje kuće, virio kroz rešetke
7 i pazio na lude i mudre, opazih neiskusna mladića.
8 Koračao je ulicom dolje pokraj jednoga ugla, išao je putem kući,
9 u sumrak, pri izmaku dana, kad je padala noćna tama.
10 Najednom ga susretne žena u odijelu bludnice i lukava srca.
11 Drsko se skitala naokolo; njezine noge nisu mogle ostati kod kuće. \
12 Sad na ulici, sad na trgovima, na svakom je uglu vrebala.
13 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno mu reče:
14 ”Bila sam dužna žrtvu pomirnicu. A danas izvrših svoj zavjet.
15 Zato iziđoh tebi ususret, da te potražim. I eto, nađoh te.
16 Opremila sam svoju ložnicu prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama.
17 Poškropila sam svoju postelju smirnom, alojem i cimetom.
18 Pa dođi! Uživat ćemo u ljubavi, plivat ćemo u ljubavnoj slasti do zore.
19 Jer mi muž nije kod kuće, otišao je daleko na put.
20 Vreću je s novcem uzeo sa sobom. Vraća se kući istom o uštapu.”
21 Mnogim nagovaranjem zavede ga. Glatkim usnama odvuče ga sa sobom.
22 Ode za njom, bezumnik, kao vol kojega vode na klanje, kao jelen koji se zaplete u mreže,
23 dok mu strijela ne probije jetra, kao što ptica leti u zamku, a ne opazi da joj se radi o životu.
24 Zato dakle, sinovi, poslušajte me! Pripazite na riječi mojih usta!
25 Nemoj da zastrani tvoje srce na put k njoj, nemoj da zalutaš na njezine staze!
26 Jer je velik broj ubijenih, što ih je ona oborila. Mnogo ih je koje je pobila.
27 Kuća je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti. \