1Tko se želi rastaviti, pronađe kakvu izliku; svim sredstvima dovodi do svađe. \
2Luđaku nije mila razboritost, nego samo objavljivanje njegovih misli.
3Gdje uđe bezbožnost, ondje se smjesti i sramota, i prezir dođe sa sramotom.
4Riječi su kao duboke vode iz usta ponekog čovjeka, žubor-potok, izvor mudrosti.
5Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga koji je pravedan otjerati sa suda.
6Usne luđaka potpiru svađu, i njegova usta viču za batinom.
7Luđaku su njegova usta na propast, i usne su njegove zamka njegovu životu.
8Riječi su klevetnika kao poslastica; one ulaze u nutrinu tijela. \
9I tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.
10Ime je Gospodnje tvrda kula; pravednik uteče u nju i sakriven je. \
11Posjed bogatoga njemu je jaka tvrđava i kao visok zid, po njegovu mišljenju.
12Pred padom čovjeka ide oholost, a pred čašću ide poniznost.
13Da li tko odgovor prije nego je još pravo čuo, onda mu se to računa kao ludost i sramota.
14Muževno srce podnosi bol, a slomljeno srce? tko ga može podnositi?
15Razumno srce pribavi sebi mudrost; uho mudroga teži za znanjem. \
16Darovi otvore čovjeku vrata i pribave mu pristup velikašima.
17U svojoj raspravi prvi ima pravo; ali tada dođe njegov protivnik i opovrgne ga. \
18Ždrijeb dokrajči rasprave, pa odluči i među mogućnicima.
19Brat koji je uvrijeđen, jači je od tvrdoga grada. Rasprave su kao prijevornica na palači.
20Svaki se siti plodom svojih usta; siti se dohotkom svojih usana. \
21Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uživat će njegov plod. \
22Tko je našao dobru ženu, došao je do krasnog nalaza, i dobio je od Gospodina milost.
23Siromah moli proseći, a bogataš odgovara tvrdo.
24Postoje prijatelji koji su na propast; a poneki je prijatelj privrženiji od brata. \