1Mudrost i žena sagrade sebi kuću, a ludost je raskopa vlastitim rukama.
2Tko radi pošteno, boji se Gospodina, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3U ustima je luđaka prut za njegovu oholost, a mudrome čovjeku usne su njegove zaštita.
4Gdje nema volova, nema žita, a obilna je ljetina od volovske snage.
5Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok iznosi laži.
6Podsmjehivač traži mudrost, ali uzalud, u razumnomu je lako naći znanje.
7Idi od luđaka, jer ne čuješ nikakve pametne riječi!
8U tome je mudrost pametnoga da pazi na svoj put, a stranputica je ludost luđaka.
9Luđaku je šala grijeh, među pravednima vlada dobar sporazum.
10Srce samo poznaje svoju bol; u njegovu se radost ne miješa tuđin. \
11Dom će bezbožnika propasti, a šator će pravednika procvasti.
12Ponekad se neki put jednome čini ravan, a kraj su mu staze smrti.
13I kod smijeha može se srce žalostiti, i veselju je kraj žalost.
14Za svoj život odmetnik prima plaću, a tako i dobar čovjek za svoja djela.
15Lud vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na svoje korake.
16Mudar ima strahopoštovanje i kloni se zla, a lud ide preko toga i osjeća se sigurnim.
17čovjek zajedljiv učini ludost, a razborit je strpljiv.
18Luđaci ostaju u svojoj ludosti, a mudri se kite znanjem.
19Pred dobrima se zli moraju prignuti, i bezbožnici moraju stajati na vratima pravednika.
20I svojemu prijatelju mrzak je siromah, a mnogo ih je koji ljube bogataša.
21Tko prezirno postupa s bližnjima, griješi; blago onome koji se smiluje siromahu! \
22Ne idu li stranputicom oni koji smišljaju zlo? A koji misle na dobro, žanju ljubav i vjernost.
23U svakom radu ima dobitka, a puste riječi donose samo gubitak.
24Kruna je mudrih njihovo bogatstvo, a ludost luđakâ ostaje ludost.
25Izbavitelj je života istiniti svjedok; a tko iskazuje laži, kvaritelj je. \
26U strahu je Gospodnjem pouzdanje jakomu; i njegovoj djeci pruža zaštitu. \
27Strah je Gospodnji izvor života; on pomaže izbjeći zamkama smrti. \
28Na mnoštvu naroda počiva slava kraljeva; knežev je pad kad nema ljudi. \
29Strpljiv čovjek pokazuje mnogu mudrost; čovjek zajedljiv počini ludost za ludošću. \
30Život je tijelu srce mirno, a strast je kao crvotočina u kostima.
31Tko pritišće siromaha, huli na njegova Stvoritelja, a poštuje ga onaj koji se smiluje siromahu.
32Po svojoj zloći dolazi bezbožnik do pada, a pravednik ostaje još utješen i na samrti.
33U srcu razumnoga počiva razboritost, a što je u luđakovoj nutrini, to se pokaže.
34Pravednost podiže narod, a opačina je sramota narodima.
35Mio je kralju razuman sluga, a njegov gnjev pogodi nevaljalca.