1Ako, dakle, postoji kakvo ohrabrenje u Kristu, ako postoji kakva utjeha ljubavi, ako postoji kakvo zajedništvo Duha, ako mi želite iskazati suosjećanje i sućut,
2učinite mi ovu radost: budite istoga mišljenja, gajite istu ljubav, jednako osjećajte i razmišljajte!
3Ništa ne činite iz prkosa ili radi tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedni druge većim od sebe!
4Ne gledajte samo svaki na svoje, nego i ono što je drugih!
5Budite jedni prema drugima kao što je Krist Isus.
6Dok je bio u Božjemu obličju, on se nije grčevito držao svoje jednakosti s Bogom,
7nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao jednak ljudima. Vanjštinom je bio kao čovjek.
8Ponizio je samoga sebe postavši poslušan do smrti, do smrti na križu.
9Zato i Bog njega uzvisi i darova mu ime koje je nad svakim imenom:
10na Isusovo se ime ima pokloniti svako koljeno bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom,
11i svaki jezik ima priznati da je Isus Krist? Gospodin, na slavu Boga Oca.
12Tako, ljubljeni moji! Kao što svagda slušaste, ne samo dok sam kod vas nego mnogo više sada kad nisam kod vas, radite na svome spasenju sa strahom i trepetom!
13Doista, Bog čini u vama da hoćete i vršite ono što je njemu ugodno.
14Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja,
15da budete besprijekorni i čisti, bezazlena djeca Božja usred nevaljala i pokvarena naraštaja. Među njima trebate svijetliti kao zvijezde u svijetu,
16držeći riječ života na moju hvalu za Kristov dan? da nisam uzalud trčao, niti se uzalud trudio.
17Međutim, ako budem i žrtvovan u služenju vašoj vjeri, radujem se i veselim se sa svima vama.
18Tako se i vi radujte i veselite sa mnom!
19Nadam se u Gospodinu Isusu uskoro poslati k vama Timoteja, da se i ja ohrabrim saznavši kako je vama.
20Zaista, nemam nijednog takva istomišljenika koji bi se tako iskreno brinuo za vaše stvari.
21Svi naime traže što je njihovo, a ne što je Krista Isusa.
22A znate da je prokušan: kao dijete ocu služio je sa mnom u službi evanđelja.
23Nadam se, dakle, njega poslati odmah, čim razaberem što će biti sa mnom.
24A uzdam se u Gospodina da ću i sam uskoro doći.
25Nađoh također za potrebno poslati k vama brata Epafrodita, svoga suradnika i suborca, kojega vi poslaste da mi posluži u mojoj potrebi.
26Doista, čeznuo je za svima vama i bilo mu je žao što ste čuli da se razbolio.
27Jer, zaista, bio je blizu smrti, ali Bog mu se je smilovao. Ne samo njemu nego i meni, da mi ne dođe žalost na žalost.
28Zato ga brže šaljem da se obradujete kad ga opet vidite, a ja da budem manje žalostan.
29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radošću, i poštujte takve!
30Jer zbog Kristova djela došao je blizu smrti, izložio je opasnosti vlastiti život da me poslužuje u onome što vi niste mogli činiti.