1U ono vrijeme čitalo se narodu iz Mojsijeve knjige. I u njoj se nađe napisano da ne smije nikada biti primljen u Božju općinu Amonac i Moabac,
2jer oni nisu bili izišli ususret Izrćlovim sinovima s kruhom i vodom, nego su unajmili Bileama da ih prokune. Ali naš Bog obrati onu kletvu u blagoslov.
3Kad čuše taj Zakon, odvojiše od Izrćla sav tuđi svijet.
4Prije toga svećenik Elijašib, koji je bio namješten nad sobama u Hramu našega Boga, rođak Tobijin,
5bio mu je uredio veliku sobu, gdje su prije bili spremali žrtvene darove, kâd, posuđe, desetinu od žita, vina i ulja, pristojbe za levite, pjevače i vratare i prinose za svećenike.
6Dok se to zbivalo, nisam bio u Jeruzalemu; jer trideset i druge godine vladavine Artakserksa, babilonskoga kralja, bio sam otišao kralju. Poslije nekog vremena zamolih kralja za dopust\
7i vratih se u Jeruzalem. Tada vidjeh zlo što ga je bio učinio Elijašib u korist Tobije, kad mu uredi sobu u trijemu Božjega Hrama.
8To mi je bilo vrlo neugodno. Zato dadoh izbaciti sve Tobijino pokućstvo iz sobe
9i zapovjedih da se očiste sobe i onda da se u njih opet unese posuđe Božjega Hrama, žrtveni dar i kâd.
10Također doznah da se levitima nije bio davao njihov dio te da su bili otišli svojim kućama, i leviti, i pjevači koji su morali vršiti službu.
11Prekorih predstojnike i upitah ih: “Zašto je Božji Hram ostavljen?” Nato one opet sabrah i postavih ih na njihova mjesta.
12I sav je Juda donosio desetinu od žita, vina i ulja u spremnice.
13Za nadzornike nad spremnicima postavih svećenika Šelemju, književnika Sadoka i Pedaju od levita, i za pomoć njima Hanana, sina Zakura, Matanijina sina. Jer ih se je smatralo ljudima pouzdanima. Zato je bio njima povjeren posao da dijele svojim drugovima.
14Spomeni me se, Bože moj, za to i ne zaboravi dobročinstva što sam ih iskazao Božjemu Hramu!
15U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na magarce vino, grožđe, smokve i svakovrsne druge terete i to dovode u Jeruzalem u subotu. I opomenuh ih da na taj dan ne prodaju živežnih namirnica.
16I Tirci, što su stanovali tamo, donosili bi ribe i svakovrsnu robu, i prodavali u subotu Judejcima i u Jeruzalemu.
17Tada prekorih judejske glavare i rekoh im: “Što činite toliko zlo te oskvrnjujete subotu?
18Nisu li to činili naši oci i nije li naš Bog pustio na nas i na ovaj grad sve ono zlo? Hoćete li još veći gnjev navaliti na Izrćla, kad oskvrnjujete subotu?”
19I čim bi se, uoči subote, smrklo na vratima Jeruzalema, zapovjedih da se zatvore sva vrata, i naredih da se ne otvaraju do poslije subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na vratima, da se ne unosi nikakav teret u subotu.
20I prenoćiše trgovci i prodavači svakovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred Jeruzalemom.
21Opomenuh ih i rekoh im: “Zašto noćite pred zidom? Ako još jednom to učinite, stavit ću ruku na vas.” Otada nisu više dolazili u subotu.
22Onda zapovjedih levitima da se očiste i da dođu kako bi čuvali vrata, da bi se subota držala sveto. I za to me se spomeni, Bože, i poštedi me po svom velikom milosrđu!
23U one dane vidjeh i Judejce koji su bili uzeli žene Ašdođanke, Amonke i Moapke.
24Njihova su djeca govorila napola ašdodski. Nisu znali govoriti judejski, nego su govorili jezikom dotičnoga naroda.
25Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih istukoh i nalupah i zakleh ih Bogom: “Ne dajte ipak svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih kćeri za svoje sinove i za sebe!
26Nije li tako sagriješio Salomon, Izrćlov kralj? Među svim mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac svoga Boga i Bog ga je učinio kraljem nad svim Izrćlom. Pa opet ga navedoše na grijeh žene tuđinke.
27I sad moramo o vama čuti da činite to veliko zlo i griješite našemu Bogu uzimajući žene tuđinke.”
28Od sinova Jojade, sina Elijašiba, velikog svećenika, bio je jedan zet Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga odstranih iz svoje blizine.
29Zapamti ih, Bože moj, jer oskvrnuše svećeništvo i Savez koji si sklopio sa svećenicima i levitima!
30Ja ih očistih od svega poganskoga i uredih službene dužnosti svećenika i levita za svakoga pojedinoga.
31I opskrbu drvima u određeno vrijeme i darove prvinâ. Spomeni me se za to, Bože moj, na moje dobro!