Nehemiah 13
1 U ono vrijeme čitalo se narodu iz Mojsijeve knjige. I u njoj se nađe napisano da ne smije nikada biti primljen u Božju općinu Amonac i Moabac,
2 jer oni nisu bili izišli ususret Izrćlovim sinovima s kruhom i vodom, nego su unajmili Bileama da ih prokune. Ali naš Bog obrati onu kletvu u blagoslov.
3 Kad čuše taj Zakon, odvojiše od Izrćla sav tuđi svijet.
4 Prije toga svećenik Elijašib, koji je bio namješten nad sobama u Hramu našega Boga, rođak Tobijin,
5 bio mu je uredio veliku sobu, gdje su prije bili spremali žrtvene darove, kâd, posuđe, desetinu od žita, vina i ulja, pristojbe za levite, pjevače i vratare i prinose za svećenike.
6 Dok se to zbivalo, nisam bio u Jeruzalemu; jer trideset i druge godine vladavine Artakserksa, babilonskoga kralja, bio sam otišao kralju. Poslije nekog vremena zamolih kralja za dopust\
7 i vratih se u Jeruzalem. Tada vidjeh zlo što ga je bio učinio Elijašib u korist Tobije, kad mu uredi sobu u trijemu Božjega Hrama.
8 To mi je bilo vrlo neugodno. Zato dadoh izbaciti sve Tobijino pokućstvo iz sobe
9 i zapovjedih da se očiste sobe i onda da se u njih opet unese posuđe Božjega Hrama, žrtveni dar i kâd.
10 Također doznah da se levitima nije bio davao njihov dio te da su bili otišli svojim kućama, i leviti, i pjevači koji su morali vršiti službu.
11 Prekorih predstojnike i upitah ih: “Zašto je Božji Hram ostavljen?” Nato one opet sabrah i postavih ih na njihova mjesta.
12 I sav je Juda donosio desetinu od žita, vina i ulja u spremnice.
13 Za nadzornike nad spremnicima postavih svećenika Šelemju, književnika Sadoka i Pedaju od levita, i za pomoć njima Hanana, sina Zakura, Matanijina sina. Jer ih se je smatralo ljudima pouzdanima. Zato je bio njima povjeren posao da dijele svojim drugovima.
14 Spomeni me se, Bože moj, za to i ne zaboravi dobročinstva što sam ih iskazao Božjemu Hramu!
15 U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na magarce vino, grožđe, smokve i svakovrsne druge terete i to dovode u Jeruzalem u subotu. I opomenuh ih da na taj dan ne prodaju živežnih namirnica.
16 I Tirci, što su stanovali tamo, donosili bi ribe i svakovrsnu robu, i prodavali u subotu Judejcima i u Jeruzalemu.
17 Tada prekorih judejske glavare i rekoh im: “Što činite toliko zlo te oskvrnjujete subotu?
18 Nisu li to činili naši oci i nije li naš Bog pustio na nas i na ovaj grad sve ono zlo? Hoćete li još veći gnjev navaliti na Izrćla, kad oskvrnjujete subotu?”
19 I čim bi se, uoči subote, smrklo na vratima Jeruzalema, zapovjedih da se zatvore sva vrata, i naredih da se ne otvaraju do poslije subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na vratima, da se ne unosi nikakav teret u subotu.
20 I prenoćiše trgovci i prodavači svakovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred Jeruzalemom.
21 Opomenuh ih i rekoh im: “Zašto noćite pred zidom? Ako još jednom to učinite, stavit ću ruku na vas.” Otada nisu više dolazili u subotu.
22 Onda zapovjedih levitima da se očiste i da dođu kako bi čuvali vrata, da bi se subota držala sveto. I za to me se spomeni, Bože, i poštedi me po svom velikom milosrđu!
23 U one dane vidjeh i Judejce koji su bili uzeli žene Ašdođanke, Amonke i Moapke.
24 Njihova su djeca govorila napola ašdodski. Nisu znali govoriti judejski, nego su govorili jezikom dotičnoga naroda.
25 Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih istukoh i nalupah i zakleh ih Bogom: “Ne dajte ipak svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih kćeri za svoje sinove i za sebe!
26 Nije li tako sagriješio Salomon, Izrćlov kralj? Među svim mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac svoga Boga i Bog ga je učinio kraljem nad svim Izrćlom. Pa opet ga navedoše na grijeh žene tuđinke.
27 I sad moramo o vama čuti da činite to veliko zlo i griješite našemu Bogu uzimajući žene tuđinke.”
28 Od sinova Jojade, sina Elijašiba, velikog svećenika, bio je jedan zet Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga odstranih iz svoje blizine.
29 Zapamti ih, Bože moj, jer oskvrnuše svećeništvo i Savez koji si sklopio sa svećenicima i levitima!
30 Ja ih očistih od svega poganskoga i uredih službene dužnosti svećenika i levita za svakoga pojedinoga.
31 I opskrbu drvima u određeno vrijeme i darove prvinâ. Spomeni me se za to, Bože moj, na moje dobro!