Nahum 2
1 Gle, na gorama noge glasnika radosti, koji oglašava mir! Svetkuj sada, Judo, svoje svetkovine! Ispunjaj svoje zavjete! Jer zlikovac ne će više prolaziti po tebi. Sasvim je uništen.
2 Uzlazi protiv tebe, Ninivo, zatirač: čuvaj nasip, pazi na put, opaši bedra, saberi svu svoju snagu!
3 Jer Gospodin uspostavlja opet Jakovljevu slavu kao i Izrćlovu slavu. Jer su ih razbojnici opustošili i loze im uništili.
4 Štit je njegovih junaka crven kao krv. Ratnici su u skrletu. Oganj prosipaju kola u dan kad se naoružavaju. Konjanici bjesne.
5 Po ulicama srljaju kola, jure preko trgova. Izgledaju kao baklje, odlete kao munje.
6 Spominje se svojih junaka: oni posrću u trku. Hrle k zidovima Ninive. Već postavljaju bojni pokrov.
7 Na rijekama se otvaraju vrata. Ondje očajava palača.
8 Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlače se njezine sluškinje. One tuguju kao golubice i tuku se u prsa.
9 Niniva je kao vodeno jezero od dana svojega postanka. Ali oni bježe. “Stojte! Stojte!” Ali se nitko ne obazire.
10 ”Grabite srebro! Grabite zlato!” Blagu nema kraja, mnoštvo svakojakih dragocjenih stvari.
11 Pustoš, grabež, rasap klonula srca, drhtava koljena, drhtaj u svim bedrima, crvenilo od stida na svim licima.
12 Gdje je log lavovima, brlog lavićima, kamo su išli lav, lavica i lavić, a da ih nije nitko plašio?
13 Lav je lovio za svoje mlade, davio je za svoje lavice. Punio je svoje spilje lovom i svoje brloge plijenom.
14 ”Gle, ja ću na te!”, govori Gospodin nad vojskama. “Učinit ću da tvoja kola iziđu u dim. Tvoje će laviće proždrijeti mač. Istrijebit ću sa zemlje tvoj grabež. Ne će se nikada više čuti glas tvojih poslanika!”