1On uđe u lađicu, prijeđe i dođe u svoj grad.
2Ondje mu donesoše uzeta koji je ležao na postelji. Kad je Isus vidio njihovu vjeru, reče uzetomu: “Budi hrabar, sinko, oprošteni su ti grijesi!”
3Tada su neki od pismoznanaca pomislili u sebi: “Ovaj huli na Boga!”
4Isus prozre njihove misli i reče: “Zašto zlo mislite u svojim srcima?
5Što je lakše reći: Oprošteni su ti tvoji grijesi ili ustani i hodi?
6Ali znajte, Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” I tada reče uzetom: “Ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”
7On ustade i ode kući.
8A mnoštvo naroda, kad to vidje, poboja se, i uze slaviti Boga koji je takvu vlast dao ljudima.
9Kad je Isus odatle otišao dalje, vidje čovjeka po imenu Mateja, gdje sjedi u carinarnici. Reče mu: “Pođi za mnom!” On ustade i pođe za njim.
10Kad je onda u njegovoj kući sjedio za stolom, dođoše mnogi carinici i grješnici i sjedoše za stol s Isusom i s njegovim učenicima.
11Farizeji to vidješe i rekoše njegovim učenicima: “Zašto jede vaš učitelj s carinicima i grješnicima?”
12Isus je to čuo i odvratio: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.
13Idite i naučite što znači: Hoću milosrđe, a ne žrtvu. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grješnike.”
14Tada dođoše k njemu Ivanovi učenici i upitaše: “Zašto postimo mi i farizeji, a tvoji učenici ne poste?”
15Isus im odgovori: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Ali doći će dani kad će se zaručnik oteti od njih. Onda će postiti.
16Nitko ne stavlja zakrpe od nova sukna na staru haljinu; inače se odere zakrpa od haljine i rupa bude još veća.\
17Također se ne lijeva novo vino u stare mjehove; inače se prodru mjehovi, vino se prolije i mjehovi se pokvare. Nego se lijeva novo vino u nove mjehove. Tada se sačuva oboje.” \
18Dok im je tako govorio, dođe neki poglavar, baci se pred njega ničice i reče: “Moja je kći upravo sada umrla. No, dođi i stavi na nju svoju ruku! Tada će opet živjeti.”
19Isus ustade i pođe za njim sa svojim učenicima.
20Tada žena koja je već dvanćst godina bolovala od istjecanja krvi pristupi otraga i dotače se ukrasa njegove haljine.
21Jer je rekla u sebi: “Ako se samo dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.”
22Isus se obazre, ugleda je i reče: “Budi hrabra, kćeri, vjera te je tvoja ozdravila.” Od toga časa bila je žena zdrava.
23Kad je onda došao Isus u poglavarevu kuću i ugledao svirače i svijet gdje buči, reče:
24”Odstupite! Jer djevojka nije mrtva, ona samo spava.” Tada su mu se oni podsmjehivali.
25A on istjera ljude van i uđe u sobu. Uhvati djevojku za ruku i ona ustade.
26Glas o tom raširi se po svem onom kraju.
27Kad je Isus odatle otišao dalje, pratila su ga dva slijepca. Vikali su: “Sine Davidov, smiluj nam se!”
28Jedva je ušao u kuću, pristupiše k njemu slijepci. Isus ih upita: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Oni mu odgovoriše: “Da, Gospodine!”
29Tada se dotače njihovih očiju i reče: “Kako vjerujete, tako neka vam bude!”
30Tada se otvoriše njihove oči. A Isus im dade strogi naputak: “Gledajte da nitko ne dozna!”
31No, oni otiđoše i raširiše glas o njemu po cijelom onom kraju.
32Kad su otišli, donesoše mu nijema čovjeka kojega je đavao bio opsjeo.
33čim je bio izagnan đavao, nijemi je mogao govoriti. Pun čuđenja povika narod: “Još se nikada nije tako što dogodilo u Izrćlu!”
34A farizeji rekoše: “Uz pomoć đavolskog poglavice izgoni đavle.”
35Isus je prolazio po svim gradovima i selima. Učio je u sinagogama, navješćivao je Evanđelje o kraljevstvu i liječio svaku bolest i svaku nemoć.
36A kad je vidio mnoštvo naroda, sažali se nad njim jer su bili kao ovce bez pastira, izmučeni i satrveni.
37I on reče svojim učenicima: “Žetva je velika, a poslenika je malo.
38Molite zato gospodara žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu!”