1U one dane pojavi se Ivan Krstitelj i propovijedao je u judejskoj pustinji:
2”Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko.”
3Na njega, naime, misli prorok Izaija, kad veli: “Glas onoga što viče u pustinji: Popravite put Gospodnji! Poravnajte njegove staze!”
4Ivan je nosio haljinu od devine dlake i pojas od kože oko struka. Hrana su mu bili skakavci i divlji med.
5Tada je izlazio k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva jordanska okolica.
6Oni su dolazili da ih on krsti u Jordanu i priznavali su pritom svoje grijehe.
7Kad je on vidio i mnoge farizeje i saduceje gdje dolaze na njegovo krštenje, reče im: “Vi zmijino leglo! Tko vas je uputio da pokušate umaknuti gnjevu što dolazi?
8Donesite dakle rod dostojan obraćenja!
9Ne umišljajte si da smijete kazati: Naš je otac Abraham. Jer vam kažem: Bog može od ovoga kamenja podignuti djecu Abrahamovu.
10Već je sjekira stavljena na korijen drveću. Svako drvo koje ne rađa dobra roda siječe se i u oganj baca.
11Ja vas krstim samo vodom na obraćenje. A onaj koji dolazi za mnom moćniji je od mene. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
12Vijačom u ruci očistit će svoje gumno; skupit će pšenicu u svoju žitnicu, a pljevu će sažeći neugasivim ognjem.” \
13Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga ovaj krsti.
14Ali ga Ivan htjede od toga odvratiti pa reče: “Ja bih trebao da me ti krstiš, a ti dolaziš k meni?”
15Isus mu odgovori: “Samo to ti pusti! Dolikuje nam da ispunimo svu pravednost.” Tada mu popusti.
16Kad se Isus krstio, on izađe odmah iz vode. Tada se otvoriše nebesa i on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i dolazi na njega.
17I glas s neba povika: “Ovo je moj ljubljeni Sin koji mi se dopada.”