1Kad se približiše Jeruzalemu i dođoše u Betfagu na Maslinskoj gori, posla Isus dva učenika
2i zapovjedi im: “Idite u selo što je pred vama! Odmah ćete naći privezanu magaricu i s njom magarčića. Odvežite ih i dovedite ih k meni!
3Ako vam tko što rekne, kažite: Gospodin ih treba. Odmah će ih pustiti.”
4Time se trebala ispuniti riječ proroka:
5”Kažite sionskoj kćeri: tvoj kralj dolazi k tebi pun krotkosti. Sjedi na magarici, na magaretu, mladunčetu zaprežne životinje.”
6Učenici otiđoše i učiniše kako im je bio zapovjedio Isus.
7Dovedoše magaricu i magarčića, staviše na njih svoje haljine, i on na njih sjede.
8Mnogi iz naroda prostriješe svoje haljine po putu, drugi su rezali granje drveća i prostirali ih po putu.
9Mnoštvo naroda, što je išlo pred njim i za njim, vikalo je iza glasa: “Hosana Davidovu sinu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visini!”
10Kad uđe u Jeruzalem, uzbuni se sav grad. “Tko je to?” pitali su.
11Mnoštvo je naroda govorilo: “To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji!”
12Potom uđe Isus u Božji Hram, istjera van sve kupce i trgovce u Hramu, prevrnu stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
13i reče: “Stoji pisano: Moja kuća neka se zove kuća molitve! A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”
14Dođoše u Hram k njemu slijepi i hromi, i iscijeli ih.
15Kad vidješe svećenički glavari i pismoznanci čudesa što ih učini i djecu što su vikala u Hramu: “Hosana Davidovu sinu!”, razljutiše se
16i rekoše mu: “čuješ li što ovi viču?” Isus im odvrati: “Da. Zar niste nikad čitali: Iz usta djece i dojenčadi navješćuješ svoju hvalu?”
17Zatim ih ostavi, izađe iz grada u Betaniju i ondje ostade.
18Kad se rano ujutro vraćao u grad, ogladnje.
19Tada vidje smokvu kraj puta. Dođe k njoj, ali nađe na njoj samo lišće. Tada joj reče: “Neka nikada na tebi više ne bude roda!” Smokva odmah usahnu.
20Kad to vidješe učenici, upitaše začuđeni: “Kako je mogla smokva odmah usahnuti?”
21Isus im odgovori: “Zaista, kažem vam: Ako imate vjeru i ne sumnjate, onda ćete ne samo učiniti što se dogodilo smokvi nego ako reknete onoj gori tamo: Digni se i baci se u more!, to će se dogoditi.
22Sve što s pouzdanjem zatražite u molitvi, dobit ćete.”
23Tada otiđe u Hram i stade učiti. I pristupiše k njemu svećenički glavari i narodne starješine i upitaše: “Kojom vlašću činiš sve to? Tko ti je dao vlast za to?”
24Isus im odvrati: “Ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kad mi odgovorite na to, kazat ću vam kojom ja vlašću ovo činim.
25Odakle je bilo Ivanovo krštenje? S neba ili od ljudi?” Oni su među sobom razmišljali:
26Ako reknemo: S neba, reći će nam: Zašto mu onda niste povjerovali? Ako reknemo: Od ljudi, bojimo se naroda, jer svi Ivana drže za proroka.
27I odgovoriše Isusu: “Ne znamo.” Tada im on odvrati: “Onda ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću činim sve ovo.”
28”Što vam se čini? Neki je čovjek imao dva sina. On ode k prvome i reče: Sine, idi i radi danas u vinogradu!
29Ovaj odgovori: Da, gospodaru; ali ne otiđe.\
30Tada ode k drugome i reče isto tako. Ovaj odgovori: Ne ću. Ali poslije mu bi žao, i on ipak otiđe.
31Tko je od te dvojice ispunio očevu volju?” Odgovoriše: “Drugi.” Tada im Isus reče: “Zaista, kažem vam: Carinici i bludnice dolaze prije vas u Božje kraljevstvo.
32Ivan dođe i pokaza vam put pravednosti, ali mu vi niste vjerovali. Zato su mu carinici i bludnice vjerovali. Vi ste to vidjeli, ali se ipak poslije toga niste obratili i niste mu povjerovali.”
33”čujte još drugu prispodobu: Neki domaćin posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak i sagradi kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otiđe izvan zemlje.
34Kad dođe vrijeme berbi, posla svoje sluge k vinogradarima, da prime urod.
35A vinogradari napadoše njegove sluge: jednoga prebiše, drugoga ubiše, trećega kamenovaše.
36Tada posla druge sluge, više njih nego prije. I njima učiniše isto tako.
37Naposljetku posla k njima svoga sina rekavši: Odat će poštovanje mojemu sinu.
38Ali kad vinogradari ugledaše sina, rekoše među sobom: Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i zaposjednemo njegovu baštinu!
39Uhvatiše ga, dakle, izbaciše ga iz vinograda i ubiše ga.
40Kad dođe napokon gospodar vinograda, što će učiniti onim vinogradarima?
41Odvratiše mu: Zločince će nemilosrdno pogubiti, a svoj će vinograd dati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu davati urod u pravo vrijeme.”
42Tada im reče Isus: “Zar niste nikad čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaoni kamen; to je Gospodnje djelo, kakvo čudo pred našim očima? \
43Zato vam kažem: Uzet će vam se Božje kraljevstvo i dat će se narodu koji donosi njegove plodove.
44Tko padne na ovaj kamen, razbit će se; na koga on padne, satrt će ga.”\
45Kad čuše svećenički glavari i farizeji njegove prispodobe, primijetiše da misli na njih.
46Zato su gledali da ga uhvate; ali su se bojali naroda, jer ga je držao za proroka. \