1Kad je Isus završio ove govore, napusti Galileju i pođe u područje Judeje, s onu stranu Jordana.
2Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, i on ih je iscjeljivao.
3Tada pristupiše k njemu farizeji da ga kušaju. Oni zapitaše: “Je li dopušteno muškarcu otpustiti ženu iz kojeg mu drago razloga?”
4On im odgovori: “Niste li čitali da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao
5da će muž ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu, i njih dvoje bit će jedno tijelo?
6Oni dakle nisu više dvoje, nego jedno tijelo. A što je Bog svezao, čovjek ne smije rastavljati.”
7Oni mu odvratiše: “A zašto je Mojsije zapovjedio da se dade ženi otpusna knjiga, i da se tad pusti?”
8On im odvrati: “Mojsije vam je dopustio samo zbog tvrdoće vašega srca da otpuštate svoje žene; iz početka nije bilo tako.\
9Ali vam ja kažem: Tko otpusti svoju ženu? osim zbog preljuba? i oženi se drugom, čini preljub.”
10Tada mu učenici rekoše: “Ako je to tako između muža i žene, onda nije probitačno ženiti se.”
11On im reče: “Ne shvaćaju to svi, nego samo oni kojima je dano.
12Ima ljudi koji su od majčina krila nesposobni za ženidbu; ima takvih koje su ljudi učinili nesposobnima; i ima takvih koji se odriču ženidbe zbog kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati!” \
13Tada mu donesoše djecu, da stavi ruke na njih i da se pomoli. Ali su učenici odbijali ljude.
14A Isus reče: “Pustite djecu neka dođu k meni i ne branite im; jer je takovih kraljevstvo nebesko.”\
15Tada stavi na njih ruke i otiđe dalje.
16I gle, tada neki mladić pristupi k njemu i upita: “Učitelju, što dobra moram činiti da postignem život vječni?”
17On mu odgovori: “Što me pitaš za dobro? Samo je jedan dobar. A ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi!”
18Upita ga: “Koje?” Isus odgovori: “Ne ubijaj! Ne čini preljub! Ne kradi! Ne svjedoči lažno!
19Poštuj oca i majku, i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe!”
20Mladić mu odvrati: “Sve sam to držao. Što još trebam činiti?”
21Isus mu odgovori: “Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i daj utržak siromasima i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi i idi za mnom!”
22Na te riječi otiđe mladić žalostan, jer je posjedovao mnoga dobra.
23Tada reče Isus svojim učenicima: “Zaista kažem vam: Bogataš će teško ući u nebesko kraljevstvo.
24Još vam jedanput kažem: Lakše je devi proći kroz iglene uši, negoli bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”
25Kad to čuše učenici, posve se smetoše i upitaše: “Tko se onda može spasiti?”
26A Isus ih pogleda i reče im: “Ljudima je to nemoguće, a Bogu je sve moguće.”
27Tada progovori Petar i reče mu: “Mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom. Što će nam za to pripasti?”
28Isus im odvrati: “Zaista kažem vam, vi koji pođoste za mnom, kod obnove svijeta, kad Sin čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, isto ćete tako sjesti i vi na dvanćst prijestolja i suditi dvanćst Izrćlovih plemena.
29Jest, svaki koji ostavi kuću, braću, sestre, oca, majku, djecu i polja zbog mojega imena primit će stostruko za to i baštinit će vječni život.
30Mnogi koji su prvi bit će posljednji i mnogi koji su posljednji bit će prvi.”