1Tada pristupiše k Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema i zapitaše:
2”Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Oni ne peru svojih ruku prije objeda.”
3On im odvrati: “Zašto vi sami prestupate Božju zapovijed zbog svoje predaje.”
4Bog je zapovjedio: Poštuj oca i majku i, tko pogrdi oca ili majku, neka bude kažnjen smrću!
5A vi kažete: “Tko rekne ocu ili majci: Ono čime bih ti trebao pomoći, posvetni je dar,
6taj ne treba više štovati oca ili majke.” Tako ukidate Božju zapovijed zbog svoje predaje.
7Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija:
8”Ovaj narod me štuje samo usnama, ali njegovo je srce daleko od mene.
9Uzalud me poštuje, njegova su učenja samo ljudske odredbe.”
10Tada dozva narod i reče im: “Slušajte i razumijte:
11Ono što ulazi u usta ne čini čovjeka nečistim, nego što izlazi iz usta, to čini čovjeka nečistim.”
12Tada pristupiše njegovi učenici i rekoše mu: “Znaš li da se farizeji sablazniše kad čuše taj govor?”
13On odgovori: “Svaki nasad, što ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit će se.
14Ostavite ih! Oni su slijepi vodiči slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu u jamu.”
15Tada mu reče Petar: “Objasni nam tu prispodobu!”
16On reče: “Jeste li i vi još nerazumni?
17Zar ne uviđate da sve što ulazi u usta ide u želudac i tada se izbacuje van.
18A što dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to čini čovjeka nečistim.
19Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljub, bludnost, krađa, lažno svjedočenje, hula na Boga.
20To čini čovjeka nečistim; a neopranim rukama jesti ne čini čovjeka nečistim.” \
21Otamo otiđe Isus dalje i povuče se u podučje Tira i Sidona.
22Tada dođe žena Kanaanka iz onoga kraja i povika: “Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Moju kćer vrlo muči đavao.”
23On se ne osvrnu nijednom riječju. Tada pristupiše njegovi učenici i zamoliše ga: “Otpusti je! Jer viče za nama!”
24On odvrati: “Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama Izrćlove kuće.”
25Uto dođe ona, pade pred njega ničice i zamoli: “Gospodine, pomozi mi!”
26On reče: “Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”
27”Sigurno, Gospodine”, odvrati ona, “ali psići dobiju ipak od mrvica što padnu sa stola njihovih gospodara.”
28Tada joj reče Isus: “O, ženo, velika je tvoja vjera; neka ti bude kako želiš!” Od toga časa bila je njezina kći zdrava. \
29Otamo ode Isus dalje i dođe na Galilejsko more. Popne se na goru i ondje sjede.
30Tada se sabra oko njega veliko mnoštvo naroda. Oni donesoše sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i mnoge druge i položiše ih do njegovih nogu. I on ih iscijeli.
31Kad vidje narod kako nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi gledaju, divio se i slavio je Izrćlova Boga.
32Tada Isus dozva svoje učenike k sebi i reče: “Žao mi je naroda. Već tri dana stoje kod mene i nemaju što jesti. Ne ću ih otpustiti gladne. Inače bi mogli klonuti na putu.”
33Učenici mu odvratiše: “Odakle da dobijemo u pustinji toliki kruh, da se nasiti tako veliko mnoštvo?”
34Isus ih upita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovoriše: “Sedam i nekoliko ribica.”
35Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji.
36Onda uze onih sedam kruhova i ribe, izreče hvalu, razlomi kruhove i davaše ih svojim učenicima, a učenici ih davahu narodu.
37Svi su jeli i nasitili se, štoviše, od preostalih komada ponesoše još sedam punih košarica.
38Bilo je četiri tisuće muževa koji su jeli, osim žena i djece.
39Tada otpusti narod, uđe u lađicu i ode u okolinu Magadan.