1Poslije dva dana bio je Vazam, blagdan beskvasnih kruhova. Tada su tražili svećenički glavari i pismoznanci priliku da ga na prijevaru uhvate i ubiju.
2Ali rekoše: “Samo ne na blagdan! Inače će se pobuniti narod.”
3Kad je on boravio u Betaniji u kući Šimuna Gubavca i bio za stolom, dođe žena s alabastrenom posudom punom dragocjenoga čistog nardova ulja. Ona razbi alabastrenu posudu i izli ulje na njegovu glavu.
4Na to se neki razljutiše i rekoše jedan drugome: “čemu to rasipanje pomasti?
5Mogla se ta pomast prodati za više od trista denara i novac dati siromasima.” I mrmljali su na nju.
6A Isus reče: “Ostavite je! Zašto je žalostite? Ona učini dobro djelo na meni.
7Jer siromaha imate svagda među sobom i možete im dobro činiti kad god hoćete; a mene nemate svagda.\
8Ona je učinila što je mogla; ona pomaza unaprijed moje tijelo za ukop.\
9Zaista kažem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se bude propovijedalo evanđelje, kazat će se, njoj na spomen, što je ona učinila.”
10Tada ode Juda Iškariotski, jedan od dvanćstorice, k svećeničkim glavarima da im ga izda.
11Oni se obradovaše kad to čuše i obećaše mu dati novaca. Sad je tražio zgodu da ga izda.
12U prvi dan beskvasnih kruhova, kad se običavalo klati vazmeno janje, upitaše ga njegovi učenici: “Kamo da idemo i pripravimo za te vazmeno janje?”
13Tada posla dvojicu svojih učenika i naloži im: “Idite u grad! Tamo će vas sresti čovjek s krčagom. Idite za njim;\
14i gdje uđe, kažite gospodaru one kuće: Učitelj pita: Gdje je dvorana u kojoj mogu slaviti Vazam sa svojim učenicima?
15On će vam pokazati veliku gornju prostoriju opremljenu za gozbu. Ondje nam pripravite!”
16Učenici odoše u grad i nađoše kao što im je bio Isus kazao i pripraviše Vazam.
17Kad bi večer, dođe s dvanćstoricom.
18Kad su bili za stolom i jeli, Isus reče: “Zaista kažem vam: Jedan od vas, koji jede sa mnom, izdat će me.”
19Ožalošćeni, pitali su ga jedan za drugim: “Da nisam ja?”
20On im odvrati: “Jedan je od vas dvanćstorice, jedan koji umače sa mnom u zdjelu.
21Sin čovječji ide, istina, kao što je za njega pisano; ali teško čovjeku koji izda Sina čovječjega! Bolje bi bilo tomu čovjeku da se nije rodio.” \
22Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh, dade im ga i reče: “Uzmite, ovo je moje tijelo.”
23Tada uze kalež, zahvali i dade im ga, i pili su svi iz njega.
24Pritom im reče: “Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge.
25Zaista kažem vam: Više ne ću piti od ovoga trsova roda do onog dana kad ga budem pio posve novoga u Božjem kraljevstvu.”
26Tada otpjevaše hvalospjev i izađoše na Maslinsku goru.
27Tada im Isus reče: “Svi ćete se vi sablazniti zbog mene ove noći. Jer stoji pisano: Udarit ću pastira, onda će se razbježati ovce.
28Ali poslije svojega uskrsnuća ići ću pred vama u Galileju.”
29Petar mu odvrati: “Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja ne ću.”
30Isus mu odvrati: “Zaista kažem ti: Još noćas, prije nego pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me zatajiti.”
31A on je još revnije uvjeravao: “I ako bih morao poći u smrt s tobom, ne ću te zatajiti.” Tako su tvrdili i svi drugi.
32Dođoše u predio koji se zvao Getsemani. On reče svojim učenicima: “Sjedite ovdje, dok se pomolim!”
33Samo uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Tada poče drhtati i plašiti se.
34Reče im: “Žalosna je moja duša do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!”
35Tada ode malo dalje, baci se na zemlju ničice i molio se da bi ga mimoišao ovaj čas, ako je moguće.
36”Aba, Oče”, reče, “tebi je sve moguće; uzmi ovaj kalež od mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”\
37Tada dođe i nađe ih gdje spavaju. Reče Petru: “Šimune, ti spavaš? Zar nisi mogao bdjeti ni jednu uru?
38Bdijte i molite se da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo.”
39Udalji se po drugi put i pomoli se istim riječima.
40Kad se vratio, nađe ih opet gdje spavaju. Oči su im bile otežale, i nisu znali što bi mu odgovorili.
41Dođe po treći put i reče im: “Jednako spavate i počivate? Dosta. Došao je čas. Evo, Sin čovječji bit će predan u ruke grješnicima.
42Ustanite, hajdemo! Evo, moj se izdajnik približio!”
43Dok je još govorio, dođe već Juda, jedan od dvanćstorice, i s njim četa s mačevima i toljagama, po nalogu svećeničkih glavara, pismoznanaca i starješina.
44A izdajnik je bio s njima ugovorio znak: “Koga poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite ga oprezno!”
45Kad dođe, odmah pristupi k Isusu, poljubi ga i reče: “Učitelju!”
46A oni staviše ruke na njega i uhvatiše ga.
47A jedan od onih što su stajali ondje potegnu mač, udari njim slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
48Isus im reče: “Kao na razbojnika izašli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite.
49Svaki sam dan bio među vama u Hramu i učio, i niste me uhvatili. Ali neka se ispuni Pismo.”
50Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
51A neki mladić, koji je na golu tijelu nosio samo platnenu haljinu, išao je za njim; i uhvatiše ga.\
52A on ostavi platnenu haljinu i gol pobježe od njih.
53Odvedoše Isusa k velikomu svećeniku. Tamo su se sabrali svi svećenički glavari, starješine i pismoznanci.
54Petar je išao za njim izdaleka, do u dvorište velikoga svećenika. Ondje je sjedio sa slugama uz vatru i grijao se.
55Svećenički glavari i sve Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa, da ga ubiju. Ali ne nađoše nijedno.
56Istina, iznesoše mnoge lažne izjave o njemu, ali njihove izjave nisu bile suglasne.
57Neki još ustadoše i lažno izjaviše o njemu:
58”Mi smo čuli gdje on govori: Ja ću razvaliti ovaj Hram koji je sagrađen čovječjom rukom i u tri dana sagradit ću drugi koji nije načinjen čovječjom rukom.”
59Ali ni u tom se nije slagalo njihovo svjedočanstvo.
60Tada se diže veliki svećenik, stupi na sredinu i zapita Isusa: “Zar nemaš ništa odvratiti na to što ovi iznose protiv tebe?”
61On je šutio i nije ništa odgovorio. Opet ga zapita veliki svećenik: “Jesi li ti Mesija, Sin Blagoslovljenoga?”
62A Isus odgovori: “Ja sam; i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desne Svemogućega i dolazi na nebeskim oblacima.” \
63Tada veliki svećenik razdera svoju haljinu i reče: “čemu trebamo još svjedoke?
64čuli ste hulu; što vam se čini?” Oni jednoglasno izjaviše da je zaslužio smrt.\
65I neki su pljuvali na nj, pokrivali mu lice, udarali ga pesnicama i rugali se: “Proreci!” Sluge su ga udarale po obrazu.
66Dok je Petar bio dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velikog svećenika.
67Kad vidje gdje se Petar grije, pogleda na nj i reče: “I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.”
68On zataji i reče: “Ne znam i ne razumijem što govoriš.” Tada izađe van u predvorje. I pijetao zapjeva.
69I kad ga vidje ondje sluškinja, reče onima što su tamo stajali: “Ovaj je jedan od njih.”
70On opet zataji. Malo zatim oni što su okolo stajali rekoše Petru: “Doista si ti jedan od njih jer si Galilejac.”
71Tada se poče kleti i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka o kojem govorite.”
72Odmah zapjeva pijetao po drugi put. I Petar se sjeti riječi koju mu je bio Isus rekao: “Prije nego zapjeva pijetao dva puta, zatajit ćeš me tri puta.” I on proplaka.