1U ono vrijeme dođoše neki k Isusu i pripovjediše mu za Galilejce čiju je krv Pilat bio prolio, upravo dok su žrtvovali.
2On im reče: “Mislite li da su ti Galilejci bili veći grješnici od drugih Galilejaca, zato što tako stradaše?
3Kažem vam: nisu! Ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.
4Ili mislite li da su ona osamnćstorica na koje pade kula u Siloamu i pobi ih bili više krivi od svih ostalih stanovnika Jeruzalema?
5Kažem vam: nisu! Ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.”
6Onda im kaza ovu prispodobu: “Netko je zasadio smokvu u svom vinogradu. Taj dođe i potraži roda na njoj, ali ga ne nađe.
7Tada reče vinogradaru: Evo, već tri godine dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je! čemu da još iscrpljuje tlo?
8On mu odvrati: Gospodaru, pusti je da još stoji ovu godinu! Okopat ću oko nje i pognojiti je.
9Možda onda ubuduće urodi. Inače možeš je dati posjeći.”
10Jedne subote učio je u sinagogi.
11Tamo je bila neka žena koja je već osamnćst godina bila bolesna od duha. Bila je sasvim zgrčena i nije se mogla nikako uspraviti.
12Kad je ugleda Isus, dozva je k sebi i reče joj: “Ženo, izbavljena si od svoje bolesti!”
13Pritom stavi na nju ruke. Odmah se ona ispravi i poče slaviti Boga.
14Pun gnjeva zbog toga što je Isus iscijelio u subotu, reče predstojnik sinagoge narodu: “Šest je dana za rad, u te dane dolazite i dajte se iscjeljivati, a ne u subotu!”
15Gospodin mu odvrati. “Licemjeri! Ne odvezuje li svaki od vas u subotu svojega vola ili magarca od jasala i ne vodi li ga da ga napoji?
16A ovu Abrahamovu kćer, koju je sotona držao već punih osamnćst godina svezanu, zar je nije trebalo odvezati od ove veze u subotu?”
17Na te riječi postidjeli su se svi njegovi protivnici. A sav se je narod radovao zbog svih slavnih djela što su se po njemu dogodila.
18Tada reče: “čemu je slično Božje kraljevstvo? S čim da ga usporedim?
19Ono je kao gorušično zrno koje uze čovjek i posija u svom vrtu. Ono uzraste i postade veliko drvo, i ptice nebeske se gnijezdiše na njegovim granama.”
20Dalje reče: “S čim da usporedim Božje kraljevstvo?
21Ono je kao kvasac koji uze žena i pomiješa u tri mjere brašna, dok sve ne uskisnu.”
22Tako je prolazio učeći po gradovima i selima, dok je putovao prema Jeruzalemu.
23Tada ga netko upita: “Gospodine, je li samo malo onih koji se spašavaju?” Reče im:
24”Trudite se da uđete na uska vrata! Jer vam kažem: Mnogi će tražiti da uđu, a ne će moći.
25Kad se jednom domaćin digne i zatvori vrata, tada ćete stajati vani, kucati na vrata i zvati: Gospodine, otvori nam! A on će vam odvratiti: Ne znam odakle ste.
26Tada ćete odvratiti: Ali mi smo s tobom jeli i pili; ti si učio po našim ulicama.\
27A on će reći: Kažem vam, ne znam odakle ste. Odstupite od mene svi koji činite nepravdu!
28Ondje će biti jauk i škrgut zuba, kad vidite Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke u Božjem kraljevstvu, dok vi budete izbačeni van.
29Od istoka i zapada, od sjevera i juga doći će i sjest će za stol u Božjemu kraljevstvu.
30Tako ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji.”
31U isti dan pristupiše neki farizeji i rekoše mu: “Otiđi i udalji se odavle; jer Herod hoće da te ubije.”\
32A on im odvrati: “Idite i kažite onoj lisici: Evo, izgonim đavle i iscjeljujem danas i sutra; istom sam treći dan s time gotov.\
33Ali danas, sutra i prekosutra moram putovati; jer ne ide prorok da drugdje nađe smrt negoli u Jeruzalemu. \
34Jeruzaleme, Jeruzaleme! Ti ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao kvočka svoje piliće pod krila, ali ne htjedoste!
35Eto, ostavit će vam se vaša kuća pusta! Kažem vam: Ne ćete me više vidjeti dok ne dođe čas da uskliknete: Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime!”