Bible

1 Jednom se molio na nekom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od njegovih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.” 2 Tada im on reče: “Kad molite, govorite: Oče, neka se sveti tvoje ime! Neka dođe tvoje kraljevstvo! 3 Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4 Oprosti nam naše grijehe; jer i mi opraštamo svojim dužnicima! I ne uvedi nas u napast!” \ 5 Tada nastavi: “Netko od vas ima prijatelja. K njemu ode u ponoć i rekne mu: Prijatelju, pozajmi mi tri kruha! 6 Došao mi je prijatelj s puta, i nemam mu što postaviti. 7 A on mu iznutra odgovori: Ne uznemiruj me! Vrata su već zatvorena i djeca su sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam. 8 Kažem vam: Ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali zbog njegova dosađivanja ustat će i dat će mu što treba. 9 I ja vama kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se.\ 10 Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se.\ 11 Ako netko od vas zamoli svoga oca kruh, dadne li mu možda kamen? I ako zamoli ribu, dade li mu mjesto ribe zmiju? 12 Ili ako zamoli jaje, dade li mu onda škorpiona? 13 Kad dakle vi, koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!” 14 On izagna đavla koji je bio nijem. Kad je đavao izašao, mogao je nijemi govoriti. Svijet se je tomu divio. 15 A neki od njih rekoše: “Izgoni đavle samo po Beelzebulu, đavolskom poglavici.” 16 Drugi su ga kušali i tražili od njega znak s neba. 17 A on je prozreo njihove misli i rekao im: “Svako kraljevstvo koje je samo u sebi nesložno, raspadne se, i jedna kuća se obori na drugu. 18 I ako je sotona nesložan sam u sebi, kako će se održati njegovo kraljevstvo? Jer kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. 19 Ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih onda izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti suci. 20 A ako ja prstom Božjim izgonim đavle, onda je došlo k vama Božje kraljevstvo. 21 Ako jaki naoružani čuva svoj dvor, onda je njegovo imanje sigurno. 22 Ako li ga napadne jači i nadvlada ga, onda mu uzme oružje u koje se je uzdao i razdijeli što je zaplijenio. 23 Tko nije sa mnom, protiv mene je; tko ne sabire sa mnom, rasipa. \ 24 Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta kroz puste goleti i traži sebi počivalište. Ne nađe li ga, rekne: Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao. 25 I dođe i nađe je lijepo pometenu i ukrašenu. 26 Tada ode i dovede još sedam drugih duhova koji su gori od njega. Oni uđu i nastane se ondje. I takvu čovjeku posljednje stanje bude gore od prvoga.” 27 Dok je tako govorio, povika mu neka žena iz naroda: “Blažena utroba koja te nosila i prsa koja su te dojila!” 28 A on reče: “Jest, ali su još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i drže je!” 29 Kad se je mnoštvo naroda sakupljalo, reče: “Rod je ovaj zao rod. Traži znak. Ali mu se ne će dati drugi znak osim znaka Jone. 30 Kao što je naime Jona postao znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome rodu. 31 Kraljica Juga dignut će se na sudu s ljudima ovoga roda i osudit će ih. Jer je došla s kraja svijeta da sluša Salomonovu mudrost. A ovdje je više nego Salomon! 32 Ninivljani će se dignuti na sudu s ovim rodom i osudit će ga. Jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A ovdje je više nego Jona! 33 Nitko ne pali svjetiljke i ne stavlja je u kut ili pod posudu. Nego je stavlja na svijećnjak, da svi koji ulaze vide svjetlost. 34 Tvoje oko je svjetiljka tvome tijelu. Je li tvoje oko zdravo, cijelo tvoje tijelo ima svjetlost. A je li bolesno, tvoje je tijelo u tami. 35 Pripazi dakle da svjetlost u tebi ne bude tama! 36 Ako je sve tvoje tijelo u svjetlu, i nijedan dio nije u tami, onda je sve posve u svjetlu, kao kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem.” 37 Dok je još govorio, zamoli ga neki farizej da objeduje u njega. Ode tamo i sjede za stol. 38 Kad vidje farizej da se on ne opra prije objeda, začudi se. 39 Tada mu reče Gospodin: “Vi farizeji držite čašu i zdjelu izvana čistom, a iznutra ste puni grabežljivosti i nepravednosti. 40 Bezumnici, nije li onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu? 41 Dajte radije ono što je unutra kao milostinju, onda vam je sve čisto. 42 Ali teško vama, farizeji! Vi dajete desetinu od metvice, od rute i od svakoga povrća, a ne marite za Božju pravdu i ljubav. Jedno treba činiti, a drugo ne propustiti. 43 Teško vama, farizeji! Vi volite počasno mjesto u sinagogama i hoćete da vas pozdravljaju na javnim mjestima. 44 Teško vama, vi ste kao grobovi što se ne raspoznaju, preko kojih ljudi gaze, a da ne znaju!” 45 Neki zakonoznanac mu odvrati: “Učitelju, tim riječima sramotiš i nas.” 46 Tada on reče: “Teško i vama, zakonoznanci! Vi tovarite na ljude preteška bremena, a sami se prstom ne dotaknete tih bremena. 47 Teško vama! Vi gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši su ih oci poubijali. 48 Tako svjedočite i odobravate djela svojih otaca. Oni ih poubijaše, a vi im podižete spomenike. 49 Zato i reče Božja mudrost: Poslat ću im proroke i vjesnike; od njih će jedne pobiti, druge progoniti.\ 50 Tako će od ovog roda biti tražen račun za krv svih proroka, što je bila prolivena od postanka svijeta: 51 počevši od krvi Abelove do Zaharijine koji je bio smaknut među žrtvenikom i Hramom. Da, kažem vam: bit će tražen račun od ovog roda! 52 Teško vama, zakonoznanci! Vi oduzeste ključ spoznaje. Sami ne uđoste, a zapriječiste onima koji htjedoše ući.” 53 Kad je on odande odlazio, navališe žestoko na njega pismoznanci i farizeji i obasuše ga mnogim pitanjima. 54 Pritom su vrebali na njega, da uhvate koju izjavu iz njegovih usta.