Leviticus 7
1 Ovi propisi vrijede za žrtvu zbog prijestupa: presveta je.
2 Na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, mora se klati i žrtva za prijestup. Njezinom krvlju mora se poškropiti žrtvenik uokolo.
3 Sve njezino salo neka se prinese: tusti rep sa salom, što pokriva drob,
4 oba bubrega s njihovim salom, što je na slabinama, i mrežica na jetrima. Treba izvaditi s bubrezima.
5 Svećenik neka to onda spali na žrtveniku kao ognjenu žrtvu Gospodinu! Tako je to žrtva za prijestup.
6 Svi muški članovi svećenstva smiju od toga jesti. Mora se pojesti na svetom mjestu. Presveto je.
7 Što vrijedi o žrtvi za grijeh, vrijedi i o žrtvi za prijestup: za obje vrijedi ista odredba: treba pripasti svećeniku koji je njom pribavio pomirenje.
8 Svećeniku koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu treba pripasti koža životinje od žrtve paljenice koju je prinio.
9 Onda svaki prinos što se priredi u kotliću ili na tavi neka pripadne svećeniku koji ga prinosi.
10 Ali svaki prinos što se pripremi s uljem ili je suh treba pripasti svim sinovima Aronovim, jednomu kao drugomu.
11 Ove odredbe vrijede za mirotvornu žrtvu što se prinosi Gospodinu:
12 Ako je netko prinosi za zahvalu, onda treba sa žrtvom zahvalnom prinijeti još bezkvasne kolače zamiješene s uljem, i bezkvasne mlince namazane uljem, i bijelo brašno zamiješeno s uljem i priređeno za kolače.
13 S kolačima od kvasnoga tijesta neka prinese svoj prinos zajedno sa žrtvenom životinjom, u kojoj je njegova žrtva pričesnica u zahvalu.
14 Po jedan kolač treba kod svakoga prinosa prinijeti kao žrtvu pričesnicu Gospodinu. To treba pripasti svećeniku koji je poškropio krvlju žrtve pričesnice.
15 Meso zahvalne žrtve pričesnice mora se pojesti onoga dana kad se prinosi. Ne smije se ništa od toga ostaviti do sljedećeg jutra.
16 Ako li se prinosi žrtva zbog zavjeta ili slobodnom voljom, onda će se, doduše, pojesti meso onoga dana kad se prinosi žrtva. Ipak se smije, što je od toga preostalo, još jesti sutradan.
17 Ali što treći dan preostane od žrtvenog mesa, mora se spaliti.
18 Jer ako bi se još treći dan jelo od mesa žrtve pričesnice, ne bi to bilo pravo. Onomu koji ju je prinio ne bi se ubrojila, nego bi se smatrala pokvarenom, i svaki koji bi jeo od toga nosio bi na sebi krivnju.
19 I takvo meso, što se je dotaklo bilo čega nečistoga, ne smije se jesti, nego se mora spaliti. Drugo žrtveno meso smije jesti tko je god čist.
20 Tko uživa meso od Gospodnje žrtve pričesnice, a nečist je, taj će se istrijebiti iz svojega naroda.
21 Tko je dotaknuo bilo što nečisto: bilo nečistoga čovjeka bilo nečistu životinju ili kojega mu drago nečistoga gada, pa ipak uživa meso mirotvorne žrtve, što je bila prinesena Gospodinu, taj se ima istrijebiti iz svojega naroda.”
22 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
23 ”Daj sinovima Izrćlovim ovaj naputak: Ne jedite nikakva sala od goveda, ovaca i koza!
24 Salo od životinja što uginu, ili ih zvijer razdere, smije se, doduše, upotrijebiti za koju mu drago svrhu. Ali ga ne smijete jesti.
25 Jer svaki koji jede salo životinja, što se može prinijeti Gospodinu kao ognjena žrtva, taj će se, ako to uživa, istrijebiti iz svojega naroda.
26 Isto tako ni u jednom svom prebivalištu ne smijete uživati krvi niti od ptica, niti od četveronožnih životinja.
27 Tko uživa bilo koju krv, ima se istrijebiti iz svojega naroda.”
28 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
29 ”Kaži sinovima Izrćlovim ovaj naputak: Tko prinosi Gospodinu mirotvornu žrtvu, taj mora prinijeti Gospodinu dužni dio od svoje mirotvorne žrtve.
30 On sam treba prinijeti komade što pripadaju Gospodinu kao ognjena žrtva. Neka prinese salo uz grudi; grudi neka se primiču i odmiču kao žrtva primicanja i odmicanja pred Gospodinom.\
31 Ali salo neka svećenik spali na žrtveniku; grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima.\
32 I desno bedro dajte svećeniku kao žrtvu podizanja od mirotvornih žrtava.
33 Onomu između sinova Aronovih koji prinosi krv i salo mirotvorne žrtve neka kao dio pripadne desno bedro.
34 Jer grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja uzimam od sinova Izrćlovih kao svoj dio na mirotvornim njihovim žrtvama i dajem ih svećeniku Aronu i njegovim sinovima kao vječno dužnu pristojbu od sinova Izrćlovih.
35 To je dio Aronov i njegovih sinova na ognjenim Gospodnjim žrtvama od dana kad ih pusti k sebi, da bi služili Gospodinu kao svećenici;\
36 to im predade Gospodin na dan kad ih pomaza, kao dar sinovima Izrćlovim. To je vječna, od koljena do koljena, obvezna pristojba.”
37 To su odredbe za žrtvu paljenicu, prinos, žrtvu za grijeh i žrtvu za prijestup, žrtvu posvećenja i mirotvornu žrtvu,
38 što ih je Gospodin zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju, kad zapovjedi sinovima Izrćlovim da u Sinajskoj pustinji prinose svoje žrtvene prinose Gospodinu.