1Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2”Naloži Izrćlcima da ti donesu čista ulja od stučenih maslina za svijećnjak, da se svaki dan mogu prisluživati svjetiljke.
3Izvan zavjese, pred kovčegom sa zakonom u Šatoru svjedočanstva Aron će ga spremati da gori stalno od večeri do jutra pred Gospodinom. Ova zapovijed ima vječitu valjanost za vaša pokoljenja.
4Na čistom svijećnjaku on će opremati svjetiljke da bez prestanka gore, vazda pred Gospodinom.
5Uzmi onda bijeloga brašna i ispeci od njega dvanćst kolača! Dvije desetine neka dođu na svaki kolač!
6Postavi ih tada u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred Gospodinom!
7Svaki red okadi čistim kâdom, da bude mirisni dio kruhu, a ognjena žrtva Gospodinu!
8Redovito svake subote neka se tako postavljaju pred Gospodinom! Ova obveza veže sinove Izrćlove za sva vremena.
9Oni će pripasti Aronu i sinovima njegovim, koji ih moraju pojesti na svetom mjestu. Jer presveti darovi od ognjenih žrtava Gospodnjih idu njemu kao vječno valjano pravo.”
10Jednoga dana umiješa se sin jedne Izrćlke, a otac mu je bio Egipćanin, među sinove Izrćlove. Tada se posvađaše sin Izrćlke i neki Izrćlac.
11Pritom sin Izrćlke pohuli i opsova ime Gospodnje. Dovedoše ga zato k Mojsiju. Mati mu se zvala Šelomit i bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova.
12Staviše ga međutim u zatvor, dok im on ne presudi po riječi Gospodnjoj.
13I Gospodin zapovjedi Mojsiju:
14”Izvedi psovača van pred tabor, i svi koji su čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu i neka ga kamenuje sva općina!
15A sinovima Izrćlovim kaži: Ako netko pohuli svojega Boga, kaznit će se za svoj grijeh!
16Tko opsuje ime Gospodnje, kaznit će se smrću. Sva općina neka ga kamenuje! Stranac i domaći neka se pogubi ako opsuje ime Gospodnje!
17Ako netko ubije čovjeka, kaznit će se smrću.
18Tko ubije živinče, mora ga nadoknaditi, živinče za živinče.
19Nanese li netko svom bližnjemu tjelesnu štetu, neka mu se učini isto tako kao što je on učinio:
20Ranu za ranu, oko za oko, zub za zub! Ista tjelesna šteta što ju je on nanio drugome, neka se i njemu nanese!
21Tko ubije živinče, neka ga nadoknadi; tko ubije čovjeka, neka se pogubi!\
22Jednako pravo neka bude u vas za stranca kao za domaćega! Jer ja sam Gospodin, Bog vaš.”
23Kad je to bio objavio Mojsije, izvedoše psovača van pred tabor i kamenovaše ga. Učiniše sinovi Izrćlovi tako kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.