Lamentations 1
1 Ah, kako leži pust grad? nekada bogat stanovnicima! Postao je udovica? nekada gospodarica naroda. Nekada kneginja nad zemljama postade robinja.
2 Gorko plače noću? suze mu na obrazima. Nikoga nema da ga utješi, od svih njegovih milosnika. Svi njegovi prijatelji postadoše mu nevjerni, postadoše mu neprijatelji.
3 Iseli se Juda od jada, od ljutoga ropstva, boravi sad među neznabošcima, ne nalazi mira: svi njegovi tlačitelji hvataju ga u tjeskobi.
4 Putovi na Sion tuguju jer nitko ne dolazi na blagdan. Sva su njegova vrata pusta; njegovi svećenici uzdišu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan. \
5 Njegovi tlačitelji dođoše na vlast; neprijatelji se njegovi raduju jer ga Gospodin gurne u žalost zbog svih njegovih grijeha. Njegova djeca idu u ropstvo pred tlačiteljem. \
6 Sa sionske kćeri pade sav njezin sjaj. Knezovi su njezini kao ovnovi bez pašnjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goničem.
7 U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jeruzalem sve krasote što ju je imao u davne dane. Sada njegov narod pada u neprijateljeve ruke, a nitko mu ne pomaže. Neprijatelji to gledaju i smiju se njegovoj propasti.
8 U krivnju je zapleten Jeruzalem; zato posta ogavan. Svi ga njegovi laskavci preziru: vidješe njegovu golotinju. A on sam uzdiše i okreće se natrag. \
9 Nečistoća pokriva njegove skute! Nije mislio na svoj kraj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga utješi. “Gospodine, pogledaj moju nevolju: jer se neprijatelj uzoholio.” \
10 Tlačitelj poseže rukom na sve njegovo blago. Morao je vidjeti kako prodiru u njegovo svetište neznabošci, kojima si zabranio pristup u svoju općinu.
11 Sav njegov narod uzdiše tražeći kruha. Za jelo daje svoj nakit, da produlji život. “Ah, Gospodine, vidi i pogledaj kako sam veoma prezren!”
12 ”Vi svi koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja, koja me pogodila kad me Gospodin gurnuo u žalost, u dan svojega žestokoga gnjeva!
13 S visine posla oganj u moju nutrinu za kaznu. Postavi mrežu mojim nogama, prebaci me. Ostavi me bez pomoći te jednako tugujem.
14 Opremljen je jaram mojih grijeha, privezala ga je njegova ruka. Bio mi je stavljen na vrat, i skrši se moja snaga. Gospodin me preda takvima, koje ne mogu svladati.
15 Sve je moje junake ugrabio Gospodin iz moje sredine. Sazvao je protiv mene svečanost, da pogubi moje ratnike. Gospodin je sam, kao grožđe u kaci, izgazio djevojku, Judinu kćer.
16 Zato ja moram gorko plakati; moje oko pliva u suzama. Daleko je od mene tješitelj, koji bi me okrijepio. Postiđena su moja djeca, jer je nadvladao neprijatelj.” \
17 Sion pruža svoje ruke; nema mu tješitelja. Gospodin je podigao uokolo protiv Jakova njegove neprijatelje. Jeruzalem posta za njih ružan. \
18 ”Gospodin je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. čujte, svi narodi, i vidite moju bol! Moje djevojke i mladići moji odoše u nevolju. \
19 Pozvao sam svoje milosnike, ali su oni bili nevjerni. Moji svećenici, moje starješine poginuše u gradu tražeći jela, da produlje svoj život.
20 Pogledaj, Gospodine, kako mi je teško; moja nutrina gori! U grudima mi se prevrće srce; jest, velik je bio moj prkos! Vani bjesni mač, a unutra smrt. \
21 čuli su kako jecam, ali ne nađoh nikakva tješitelja. Svi su moji neprijatelji čuli za moju nesreću, radosni da si to učinio, da si poslao dan kojim si zaprijetio. Neka ih pogodi kao mene!
22 Neka iziđe pred tvoje lice sva njihova zloća! Tad učini njima što si učinio meni za sve moje grijehe, jer su bezbrojni moji uzdasi, slabo je moje srce.”