1Na Efrajimovoj gori prebivao je čovjek po imenu Mika.
2On reče svojoj majci: “Tisuću i sto srebrnih šekela, što su ti bili ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu, i to preda mnom, evo to je srebro kod mene. Ja sam ga uzeo.” Njegova majka odgovori: “Gospodin neka te blagoslovi, sine moj!”
3Kad je on vratio tisuću i sto srebrnih šekela svojoj majci, reče njegova majka: “Dajem to srebro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodinu za svojega sina, da se načini od njega rezan i liven lik. Zato ti ga dajem natrag.”
4Kad on opet dade srebro majci, uze njegova mati dvjesta srebrnih šekela i dade ih zlataru koji od njih načini rezan i liven lik. Bio je postavljen u Mikinoj kući.
5Mika je sada imao bogomolju. On uz to načini efod i terafine posveti jednoga od svojih sinova, koji mu je tad služio kao svećenik.
6U ono vrijeme nije bilo kralja u Izrćlu. Svaki je činio što mu je bilo drago.
7Živio je tada jedan mladi čovjek iz Betlehema u Judi, iz plemena Judina. On je bio levit i boravio je tamo kao stranac.
8čovjek ode iz grada Betlehema u Judi, da se nastani na kojem prikladnom mjestu kao stranac. Tako na svom putu dođe u Efrajimovu goru do Mikine kuće.
9Mika ga upita: “Odakle dolaziš?” On mu odgovori: “Ja sam levit iz Betlehema u Judi i na putu sam, da se negdje nastanim.”
10Mika ga zamoli: “Ostani kod mene i budi mi otac i svećenik. Ja ću ti davati deset srebrnih šekela godišnje, čitavo odijelo i hranu.” Levit pristade na to.
11Otada je stanovao levit kod njega, i mladi čovjek bio mu je kao jedan od njegovih sinova.
12Mika namjesti levita, i mladi čovjek postade njegov svećenik i stanovao je u Mikinoj kući.
13Mika pomisli: “ Sada znam da će me Gospodin blagosloviti, jer imam levita za svećenika.”