Judges 11
1 Jiftah iz Gileada bio je velik junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio Jiftahov otac.
2 Kad Gileadova žena rodi sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jiftaha i rekoše mu: “Ne možeš biti baštinik u našoj obitelji, jer si sin tuđe žene.”
3 Tada pobježe Jiftah od svoje braće i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jiftaha ljudi bez imovine i pođoše s njim pljačkati.
4 Tada poslije nekoga vremena Amonovi sinovi zaratiše s Izrćlcima
5 te Amonovi sinovi pođoše u boj protiv Izrćla, a gileadske starješine odoše da dovedu Jiftaha iz zemlje Toba.
6 Oni zamoliše Jiftaha: “Dođi i budi nam vođa! Mi hoćemo ratovati protiv Amonovih sinova.”
7 A Jiftah odgovori gileadskim starješinama: “Niste li me mrzili i otjerali me iz kuće mojega oca? Zašto sad dolazite k meni kad ste u nevolji?”
8 Gileadske starješine odvratiše Jiftahu: “Zato sad dođosmo opet k tebi. Ako pođeš s nama i budeš ratovao protiv Amonovih sinova, bit ćeš poglavar svim gileadskim građanima.”
9 Tada upita Jiftah gileadske starješine: “Ako me odvedete da se borim protiv Amonovih sinova i ako mi ih Gospodin preda, hoću li vam tada biti poglavar?”
10 Gileadske starješine odgovoriše Jiftahu: “Gospodin je svjedok, kako je poznato, među nama da ćemo tako raditi kako si zahtijevao.”
11 Tako ode Jiftah s gileadskim starješinama. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jiftah prinese sve svoje želje Gospodinu u Mispi.
12 Potom posla Jiftah glasnike kralju Amonovih sinova i poruči mu: “Što ti od mene hoćeš te ideš protiv mene ratovati s mojom zemljom?”
13 Kralj Amonovih sinova odgovori Jiftahovim glasnicima: “Izrćl je uzeo moju zemlju kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag u miru!”
14 Ali Jiftah posla opet glasnike kralju Amonaca
15 i poruči mu: “Ovako veli Jiftah: Izrćl nije uzeo ni moapske zemlje, ni zemlje Amonovih sinova.
16 Kad su sinovi Izrćlovi izišli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš,
17 tad je poslao Izrćl glasnike edomskomu kralju s molbom: Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali edomski kralj ne posluša. I moapskomu kralju poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izrćlovi u Kadešu;\
18 zaputiše se tada preko pustinje, zaobiđoše edomsku i moapsku zemlju i dođoše u zemlju istočno od moapske zemlje.
19 Nato poslaše sinovi Izrćlovi glasnike Sihonu, amorejskomu i hešbonskomu kralju, i poruči mu Izrćl: Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta.
20 Ali Sihon ne povjerova prolazu Izrćlovih sinova kroz svoje područje. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu i on se je borio protiv Izrćla.
21 Ali Gospodin, Bog Izrćlov, dade Sihona sa svom vojskom u ruke Izrćlovim sinovima, koji ih pobijediše. Tako oslobodi Izrćl svu zemlju Amorejaca, koji su prebivali u onoj zemlji,
22 te osvoji svu amorejsku zemlju od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23 A sada, kada je Gospodin, Bog Izrćlov, protjerao Amorejce zbog svojega naroda Izrćla, hoćeš li ga ti odagnati?
24 Zar nije istina da ti stupiš u posjed onoga koga tvoj bog Kemoš izagna? Koga dakle Gospodin, Bog naš, izagna zbog nas, u njegov posjed onda mi stupimo.
25 Ili si ti po nečemu jači od moapskoga kralja Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izrćlom? Je li on ratovao s njima?
26 Kad je Izrćl boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih niste u to vrijeme natrag osvojili?
27 Ja ti ne učinih ništa nažao, nego ti meni činiš krivo kad ratuješ sa mnom. Gospodin, sudac, danas će suditi između Izrćlovih i Amonovih sinova.”
28 Ali kralj Amonovih sinova ne posluša riječi koje mu poruči Jiftah.
29 Tada siđe duh Gospodnji na Jiftaha, i on prođe kroz Gilead i Manaše. Nato pođe u Mispu u Gileadu i od Mispe u Gileadu podiže se protiv Amonovih sinova.
30 A Jiftah se ovako zavjetova Gospodinu: “Ako Amonove sinove predaš posve u moje ruke,
31 onda onaj koji mi iz vrata moje kuće dođe ususret, ako se vratim kući kao pobjednik nad Amonovim sinovima, mora pripasti Gospodinu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu.”
32 I tako dođe Jiftah protiv Amonovih sinova, da ratuje s njima, i Gospodin mu ih posve predade u ruke.
33 On ih silno porazi od Aroera do okolice Menita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramina. Tako su bili Amonovi sinovi poniženi pred Izrćlcima.
34 A kad se Jiftah vraćao svojoj kući u Mispu, izađe mu ususret njegova kći s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina ni kćeri. \
35 Kad je ugleda, razdre haljine i povika: “Jao, kćeri moja, ti me obaraš duboko! Jest, ti si koja me baca u nesreću. Ja sam se zavjetovao Gospodinu i ne mogu to poreći.”
36 Ona mu reče: “Oče moj, kad si se zavjetovao Gospodinu, izvrši na meni što si zavjetovao! Jer ti je Gospodin dao da se osvetiš svojim neprijateljima, Amonovim sinovima.”
37 Onda zamoli svojega oca: “Neka mi se dopusti ovo: Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama oplakati svoje djevojaštvo.”
38 On joj odgovori: “Odi!” I pusti je na dva mjeseca. I ona ode sa svojim prijateljicama i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo.
39 A poslije dva mjeseca vrati se k svojemu ocu i on izvrši na njoj svoj zavjet što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka. Otada je u Izrćlu običaj
40 da svake godine izlaze kćeri Izrćlove i plaču za kćeri Jiftaha iz Gileada, četiri dana u godini.