Joshua 22
1 Tada sazva Jošua Rubenovce i Gadove sinove i polovinu Manašeova plemena
2 i reče im: “Vi ispuniste sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i poslušaste me u svemu što sam vam zapovjedio.
3 Ne ostaviste svoje braće to dugo vrijeme do danas, nego očuvaste vjerno zapovijed Gospodina, Boga svojega.
4 I kako je Gospodin, Bog vaš, pribavio mir vašoj braći, kako im je obećao, to se sad vratite natrag kući, u zemlju u kojoj je vaša baština, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s one strane Jordana!
5 Samo pazite da vršite revno naloge i zapovijedi što vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospodina, Boga svojega, da hodite svim njegovim putovima, da držite njegove zapovijedi, da pristajete uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom!”
6 I blagoslovi ih Jošua i otpusti ih, i nato se oni vratiše kući.
7 Jednoj polovini plemena Manašeova bio je Mojsije odredio posjed u Bašanu, drugoj polovini bio je Jošua dao posjed kod njihove braće u zapadnoj jordanskoj zemlji. Osim toga Jošua im, kad ih je otpustio kući i blagoslovio ih,
8 reče ovo: “Vratite se kući s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeđu, željezom i s vrlo mnogo odijela! Razdijelite to što zaplijeniste od svojih neprijatelja svojoj braći!”
9 Tako se vratiše kući Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena i odoše od sinova Izrćlovih iz Šila u kanaanskoj zemlji, da se zapute u gileadsku zemlju, u zemlju svoje baštine, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio Gospodin preko Mojsija.
10 Kad dođoše u krajeve na Jordanu, što su još u Kanaanu, načiniše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena tamo na Jordanu žrtvenik, što se je nadaleko vidio.
11 Tada dočuše sinovi Izrćlovi gdje se govori: “Eno, Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena načiniše žrtvenik prema Kanaanu, u krajevima na Jordanu, s one strane zemlje sinova Izrćlovih!”
12 čim su to čuli sinovi Izrćlovi, skupi se sva općina sinova Izrćlovih u Šilo, da idu u boj protiv njih.
13 Sinovi Izrćlovi poslaše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju Pinhasa sina svećenika Eleazara
14 i s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske Izrćlove obitelji. Svaki je od njih bio glavar Izrćlovih plemenskih obitelji.
15 Kad dođoše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini Manašeova plemena u gileadsku zemlju, rekoše im:
16 ”Sva općina Gospodnja pita: Kakva je to nevjernost koju činite protiv Boga Izrćlova? Vi ste, time što podigoste žrtvenik, odbacili danas Gospodina, vi ste se time pobunili danas protiv Gospodina.
17 Zar nam nije dosta zločin Peora, od kojega se do danas još ne očistismo, makar je zbog njega pala kazna na općinu Gospodnju?
18 I vi, zar se hoćete danas odmetnuti od Gospodina? Onda će doći ovo: ako se danas pobunite protiv Gospodina, on će sutra pustiti svoj gnjev na svu općinu Izrćlovu.
19 Ako li vam se, uostalom, čini nečistom zemlja vaše baštine, onda prijeđite u zemlju baštine Gospodnje, gdje je prebivalište Gospodnje, i nastanite se među nama! Ali se ne bunite protiv Gospodina i ne bunite se protiv nas, gradeći sebi, mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, još drugi žrtvenik!
20 Nije li pala kazna na svu općinu Izrćlovu kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini koji je svoj grijeh morao platiti životom.”
21 Tada odgovoriše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena plemenskim glavarima Izrćlovim:
22 ”Svemogući, Bog Gospodin, jest Svemogući, Bog Gospodin, on zna i Izrćl neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost protiv Gospodina, onda neka nam ne pomogne danas!
23 Ako smo sagradili sebi žrtvenik da otpadnemo od Gospodina ili ako je to bilo zato da na njemu žrtvujemo žrtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne žrtve, onda neka nas Gospodin sam pozove na račun!
24 Ne, mi to učinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budućnosti reći će vaši sinovi našim sinovima: Što vi imate s Gospodinom, Bogom Izrćlovim?
25 Gospodin je, eto, postavio Jordan kao granicu između nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospodinu. Pa će vaša djeca našu djecu tako daleko dovesti, da više ne štuju Gospodina.
26 Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo žrtvenik; ne za žrtve paljenice i žrtve klanice,\
27 nego da on bude između nas i vas i naših potomaka svjedočanstvo, da hoćemo služiti Gospodinu pred njim svojim žrtvama paljenicama, žrtvama klanicama i žrtvama pričesnicama. Tako ne će moći u budućnosti vaši sinovi govoriti našim sinovima: Vi nemate dijela u Gospodinu.
28 Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i našim potomcima, tada ćemo im odgovoriti: Pogledajte sliku žrtvenika Gospodnjega, što nam ga podigoše naši oci, ne za žrtve paljenice i žrtve klanice, nego za svjedočanstvo nama i vama!
29 Daleko neka je od nas da se dižemo protiv Gospodina i da otpadamo danas od Gospodina gradeći žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za žrtve klanice mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, koji je pred njegovim prebivalištem!”
30 I kad čuše svećenik Pinhas i knezovi općine i glavari izrćlskih plemena, koji su bili s njim, riječi što im ih rekoše Rubenovi, Gadovi i Manašeovi sinovi, bili su zadovoljni.
31 Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori Rubenovim, Gadovim i Manašeovim sinovima: “Danas spoznajemo da je Gospodin u našoj sredini, jer vi time ne počiniste nevjernost protiv Gospodina. Tako sačuvaste sinove Izrćlove od kazne Gospodnje.”
32 Potom se vratiše svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi Rubenovih i Gadovih sinova iz Gileadske zemlje u Kanaan k sinovima Izrćlovim i donesoše im odgovor.
33 Kako se odgovor svidio sinovima Izrćlovim, hvalili su Boga i nisu više mislili na to da idu u boj protiv njih, da opustoše zemlju u kojoj su prebivali Rubenovi i Gadovi sinovi.
34 Rubenovi i Gadovi sinovi dadoše žrtveniku ime: “Svjedok je među nama da je Gospodin Bog”.