1Kad Jošua postade star i vremešan, reče mu Gospodin: “Ti si star i vremešan. A velik dio zemlje ostao je još neosvojen.
2Ovo je zemlja što je još ostala: sve pokrajine Filistejaca i sva zemlja Gešur
3od Šihora, istočno od Egipta do ekronske pokrajine na sjeveru, što pripada pokrajini Kanaanaca; pet filistejskih kneževina, naime u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gitu i Ekronu, dalje Avejci\
4na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Ara Sidonaca do Afeke, do amorejske granice;\
5onda zemlja Giblijaca i sav Libanon u istočnom dijelu, od Baal Gada na podnožju Hermona do puta u Hamat.
6Sve stanovnike Libanona do Misrefota Majima, sve Sidonce ja ću sâm otjerati ispred sinova Izrćlovih. Samo razdijeli to Izrćlu ždrijebom u baštinu, kao što sam ti zapovjedio!
7Razdijeli sad, dakle, tu zemlju u baštinu među devet plemena i polovinu Manašeova plemena!”
8S tim su bili primili Rubenovci svoj dio, što im ga je bio Mojsije odredio u istočnoj jordanskoj zemlji, što im ga je bio ostavio Mojsije, sluga Gospodnji,
9od Aroera na obali Arnona i od grada u sredini doline, i svu ravnicu Medebe do Dibona,
10te sve gradove amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, do pokrajine sinova Amonovih;\
11i Gilead i pokrajinu gešursku i maakansku, i svu goru Hermon i sav Bašan do Salke,
12sve kraljevstvo Oga u Bašanu, koji je vladao u Aštarotu i Edreju. On je bio još preostao od ostataka Refaima, što ih je bio Mojsije pobijedio i protjerao iz njihova posjeda.
13Ali Gešurce i Maakance ne protjeraše sinovi Izrćlovi, i tako ostadoše Gešurci i Maakanci među Izrćlom do dana današnjega.
14Samo plemenu Levijevu ne dade baštine: žrtve paljenice Gospodina, Boga Izrćlova, jesu njegova baština, kao što mu je bio obećao.
15Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim rodovima.
16Oni dobiše područje od Aroera i od grada u sredini doline i svu ravnicu kod Medebe:
17Hešbon, sa svim mjestima što leže na ravnici, Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon,
18Jahas, Kedemot, Mefaat,
19Kirjatajim, Sibmu, Seret Hašahar na gori u dolini,
20Bet Peor, obronke Pisge i Bet Haješimot
21i sve druge gradove u ravnici. Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, Mojsije ga je pobijedio zajedno s knezovima midjanskim: Avijem, Rekemom, Surom, Hurom i Rebom, knezovima Sihonovim, koji su prebivali u zemlji.
22I vračara Bileama, sina Beorova, ubiše sinovi Izrćlovi mačem, nakon što su mačem bili poubijali druge.
23Granica Rubenovih sinova bila je Jordan s obalom. To je bila baština Rubenovih sinova po njihovim rodovima: gradovi s pripadajućim selima.
24Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, Gadovim sinovima, dijelove po njihovim rodovima.
25Oni dobiše ovo područje: Jazer i sve gileadske gradove, polovinu zemlje sinova Amonovih do Aroera, istočno od Rabe,
26te od Hešbona do Ramot-Hamispe i Betonima i od Mahanajima do debirske pokrajine;\
27onda u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, hešbonskoga kralja: Jordan sa svojom obalom do kraja Kineretskoga jezera, na istočnoj strani Jordana.
28To je baština sinova Gadovih po njihovim rodovima: gradovi i njihova sela.
29Onda dade Mojsije polovini Manašeova plemena dijelove, i to: polovina plemena sinova Manašeovih dobi po svojim rodovima
30ovo područje: proteže se ono od Mahanajima preko svega Bašana, sve kraljevstvo Oga, bašanskoga kralja, i sva Jairova sela, što su u Bašanu, šezdeset gradova.
31A polovinu Gileada i Aštarot i Edrej, glavne gradove kraljevstva Ogova u Bašanu, dobiše sinovi Makira, Manašeova sina, i to polovina Makirovih sinova, po njihovim rodovima.
32To je što razdijeli kao baštinu Mojsije na moapskim poljanama, s one strane Jordana, istočno od Jerihona.
33A plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine. Gospodin, Bog Izrćlov, je njihova baština, kao što im je obećao.