Joshua 11
1 A kad to ču Jabin, hasorski kralj, posla obavijest Jobabu, madonskom kralju i šimronskom i akšafskom kralju,
2 te kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici južno od Kinereta, u nizini i na visini dorskoj uz more,
3 Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejcima, Hititima, Perižanima i Jebusejcima u gorama i Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi.
4 I izađoše oni sa svim svojim vojskama. Bio je to ratnički narod, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj, s veoma brojnim konjima i kolima.
5 Svi ti kraljevi dogovoriše se, dođoše i utaboriše se na vodi Meromu, da se bore s Izrćlom.
6 A Gospodin reče Jošui: “Ne boj ih se! Jer sutra u ovo doba sve ću ih pobijene staviti pred Izrćla. Njihove konje ohromi i njihova bojna kola spali ognjem!”
7 Tada ih Jošua napade iznenada sa svom svojom vojskom na vodi Meromu, i udariše na njih.
8 I Gospodin ih dade u ruke Izrćlcima. Oni ih poraziše i potjeraše ih do velikoga Sidona i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispu na istoku; tako ih pobiše da ih više ne preosta nijedan.\
9 Jošua im tada učini kao što mu je bio Gospodin zapovjedio: konje im ohromi i kola im spali ognjem.
10 Tada se vrati Jošua i zauze Hasor, i dade njegova kralja smaknuti mačem. Hasor je bio prije glavni grad svim onim kraljevstvima.
11 Pobiše sve stanovništvo oštricom mača izvršujući zakletvu. Ništa ne osta od onoga što je bilo živo. A Hasor dade spaliti ognjem.
12 Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Jošua u svoju vlast i pobije ih oštricom mača izvršujući zakletvu na njima, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Božji.
13 Ali nijednoga grada, od onih koji su bili na visinama, ne mogoše Izrćlci spaliti. Jedino Hasor spali Jošua.
14 Sav plijen iz onih gradova i stoku uzeše Izrćlci za sebe. A ljude sasjekoše oštricom mača, te ih posve uništiše; ne osta nitko živ.\
15 Kako je bio Gospodin zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi Jošui, i učini Jošua. Ništa ne izostavi od svega što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
16 Tako zauze Jošua svu tu zemlju: gore, sav južni kraj, svu gošensku zemlju, nizine, jordansku ravnicu, goru Izrćlovu i njezinu nizinu;\
17 od golih gora što se dižu prema Seiru do Baal Gada u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom. Sve njihove kraljeve zarobi i dade ih pogubiti.
18 Dugo vremena ratovao je Jošua sa svim onim kraljevima.
19 Nije bilo grada koji bi se mirno predao sinovima Izrćlovim, osim Hivijaca koji su stanovali u Gibeonu. Inače su morali sve osvojiti silom oružja.
20 Jer je od Gospodina bilo tako određeno da im je on otvrdnuo srce, te su se borili protiv Izrćla tako da se je mogla bez milosti izvršiti zakletva na njima i da su bili istrijebljeni, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
21 Tada iziđe Jošua i uništi Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim gorama judejskim i na svim gorama Izrćlovim, na njima i na njihovim gradovima izvrši Jošua zakletvu.
22 Nijedan Anakovac ne osta više u zemlji sinova Izrćlovih; samo u Gazi, Gatu i Ašdodu osta ih nekoliko.\
23 Tako zauze Jošua svu zemlju, upravo onako kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, i dade je Jošua sinovima Izrćlovim u baštinu, po njihovim dijelovima, po njihovim plemenima. I zemlja počinu od rata.