Bible

1 Potom ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, tj. Tiberijadskoga mora. 2 Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa koja je činio na bolesnicima. 3 Tada uziđe Isus na goru i sjede ondje sa svojim učenicima. 4 A bio je blizu Vazam, židovski blagdan. 5 I kad Isus podiže oči i vidje da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: “Odakle ćemo kupiti kruha da ovi jedu?” 6 ? A ovo reče da ga kuša; jer je sam znao što će učiniti.?\ 7 Filip mu odgovori: “Dvjesta denara za kruh nije dosta da svaki od njih samo malo dobije.” 8 Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče: 9 ”Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?” 10 Isus reče: “Rasporedite ljude da posjedaju!” Bilo je naime mnogo trave na onom mjestu. Sjelo je dakle muškaraca oko pet tisuća. 11 A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima koji su bili sjeli; tako i od riba, koliko htjedoše.\ 12 Kad su se nasitili, reče Isus svojim učenicima: “Skupite komadiće što pretekoše, da ne propadnu!” 13 Skupiše dakle i napuniše dvanćst košarica komadića od pet ječmenih kruhova što pretekoše nakon onih što su jeli. 14 Kad ljudi vidješe čudo što ga je učinio Isus, rekoše: “Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet.” 15 Isus dozna da žele doći i silom ga učiniti kraljem. Zato ode opet u goru? posve sam. 16 Kad bi uvečer, siđoše njegovi učenici na more, 17 uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima. 18 Puhao je jak vjetar, i more se podizalo. 19 Bili su otplovili daleko, jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, kad ugledaše Isusa gdje ide po moru i približava se k lađici. Oni se uplašiše. 20 A on im reče: “Ja sam. Ne bojte se!” 21 I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je začas bila lađica na obali na koju su išli. 22 Sutradan mnoštvo naroda što je bilo ostalo preko mora opazi da je ondje bila samo još jedna lađica i da Isus nije bio ušao u lađicu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici bili otišli sami. 23 Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta gdje je Gospodin rekao zahvalnu molitvu i gdje su oni jeli kruh. 24 Kad dakle vidje narod da ondje više nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađe i dođoše u Kafarnaum da traže Isusa. 25 Nađoše ga s druge strane mora i upitaše ga: “Učitelju, kad si došao ovamo?” 26 Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se. 27 Skrbite se za jelo što ostaje za vječni život, koje će vam dati Sin čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac.”\ 28 Tada ga upitaše: “Što trebamo činiti da izvršimo Božja djela?” 29 Isus im odgovori: “Ovo je Božje djelo: da vjerujete u onoga koga on posla.” 30 Oni mu odvratiše: “Koji dakle ti znak činiš da vidimo i da ti vjerujemo? Što radiš? 31 Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: Dade im jesti kruh s neba.” 32 Isus im reče: “Zaista, zaista kažem vam: Ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam moj Otac daje istiniti kruh s neba. 33 Jer je kruh Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” 34 Tada mu rekoše: “Gospodine, daj nam svagda taj kruh!” 35 Isus im odvrati: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, ne će nikad ožednjeti.\ 36 Ali vam rekoh: Vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete. 37 Sve što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga koji dolazi k meni, ne ću istjerati. 38 Jer siđoh s neba ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 39 A ovo je volja onoga koji me posla: da od svega što mi dade ništa ne izgubim, nego da to uskrisim u posljednji dan. 40 A ovo je volja mojega Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” 41 Tada su mrmljali Židovi protiv njega što reče: “Ja sam kruh koji siđe s neba.” 42 Rekoše: “Nije li ovo Isus, Josipov sin, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: Ja siđoh s neba?” 43 Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom! 44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45 U prorocima stoji pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. 46 Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca. 47 Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni. 48 Ja sam kruh života. 49 Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe. 50 Ovo je kruh koji silazi s neba da tko jede od njega, ne umre. 51 Ja sam kruh živi koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.” 52 Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: “Kako nam može ovaj dati svoje tijelo za jelo?” 53 Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi. 54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Jer je moje tijelo pravo jelo i moja krv pravo piće. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. 57 Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji jede mene, živjeti po meni. 58 Ovo je kruh koji siđe s neba: ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.” 59 Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu. 60 Mnogi od njegovih učenika koji su to čuli, rekoše: “Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?” 61 Isus je znao da njegovi učenici mrmljaju na to, i reče im: “Zar vas to sablažnjava? 62 A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore gdje je prije bio? 63 Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja rekoh jesu duh i život. 64 Ali ima nekih među vama koji ne vjeruju.”? Jer je znao Isus od početka tko ne vjeruje i tko će ga izdati.? 65 ”Zato”, nastavi on, “rekoh vam: Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.” 66 Otada mnogi od njegovih učenika odstupiše i nisu više išli s njim. 67 Tada upita Isus dvanćstoricu: “Hoćete li i vi otići?” 68 Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života. 69 I mi smo povjerovali i znamo: ti si Svetac Božji.” 70 Isus im odvrati: “Ne izabrah li ja vas dvanćstoricu? A ipak je jedan od vas đavao!” 71 A govorio je za Judu, sina Šimuna Iškariotskog. On, jedan od dvanćstorice, kanio ga je izdati.