Bible

1 Isus je doznao kako je farizejima javljeno da on dobiva više učenika i krsti više nego Ivan. 2 ? Uostalom, Isus sam nije krstio, nego njegovi učenici.? 3 Zato ostavi Judeju i ode opet u Galileju. 4 A morao je proći kroz Samariju. 5 Tako dođe u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu zemljišta što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu. 6 Tamo je bio Jakovljev studenac. Umoran od puta Isus je sjeo na studencu. Bilo je oko šeste ure. 7 Tada dođe žena Samarijanka zahvatiti vode. Isus je zamoli: “Daj mi da se napijem!” 8 ? Njegovi su učenici naime bili otišli u grad kupiti hrane? 9 Žena mu Samarijanka odvrati: “Kako možeš ti, Židov, tražiti od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?”? Židovi naime ne održavaju veze sa Samarijancima.? 10 Isus joj odgovori: “Kad bi ti znala Božji dar i onoga tko ti govori: Daj mi da se napijem!? ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu.” 11 Žena mu odvrati: “Gospodine, nemaš čim ni zahvatiti, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živu? 12 Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i njegovi sinovi, i njegova stoka?” 13 Isus joj odgovori: “Svaki koji pije ove vode, opet će ožednjeti. 14 A tko pije vode koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti dovijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život.” 15 Tada ga žena zamoli: “Gospodine, daj mi te vode, da ne ožednim više i da ne dolazim ovamo po vodu.” 16 Isus još reče: “Idi, zovni svoga muža i dođi onda opet ovamo!” 17 Žena odvrati: “Nemam muža.” Isus joj reče: “Pravo si kazala: Nemam muža. 18 Jer si imala pet muževa, i sad ovaj koga imaš nije ti muž. To si pravo kazala.” 19 Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si ti prorok. 20 Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu.” 21 Isus joj odvrati: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se ne ćete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate čemu se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo; jer spasenje dolazi od Židova.\ 23 Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjatelje traži Otac.\ 24 Bog je duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.” 25 Žena mu odvrati: “Znam da dolazi Mesija? to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam kazati.” 26 Tada joj reče Isus: “Ja sam, koji govorim s tobom.” 27 U taj čas dođoše njegovi učenici. Oni su se čudili što je govorio sa ženom. Ali nijedan ne upita: “Što od nje tražiš” ili “Zašto s njom razgovaraš?” 28 Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima: 29 ”Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?” 30 Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu. 31 Uto su ga molili učenici: “Učitelju, jedi!” 32 A on im odvrati: “Ja trebam jesti hranu za koju vi ne znate.” 33 Tada učenici rekoše jedan drugome: “Da mu tko nije donio da jede?” 34 Isus im reče: “Moja je hrana to da činim volju onoga koji me je poslao, i da izvršim njegovo djelo. 35 Ne kažete li vi: Još četiri mjeseca i dolazi žetva? Eto, velim vam: Podignite svoje oči i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu. 36 Onaj koji žanje, prima plaću i sabire plod za vječni život, da se raduju zajedno: i koji sije i koji žanje. 37 Jer ovdje pristaje poslovica: Jedan sije, drugi žanje. 38 Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u njihov posao ušli.” \ 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega, jer je žena svjedočila: “On mi kaza sve što sam učinila.” 40 Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga da ostane kod njih. Tako ostade ondje dva dana. 41 I mnogo ih je više počelo vjerovati zbog njegova nauka. 42 Oni rekoše ženi: “Sad ne vjerujemo više zbog tvoje izjave; jer sami čusmo i znamo: Ovaj je zaista Spasitelj svijeta.” \ 43 Nakon dva dana otiđe odatle u Galileju. 44 A Isus je sam posvjedočio da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju. 45 A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci radosno, jer su vidjeli sve što je učinio na blagdan u Jeruzalemu. Jer su i oni došli na blagdan. 46 Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik kojemu je sin bolovao u Kafarnaumu. 47 Kad je on čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otiđe k njemu i zamoli ga neka siđe i iscijeli mu sina koji je ležao na umoru. 48 Isus mu reče: “Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.” 49 Reče mu kraljevski činovnik: “Gospodine, siđi, dok nije umrlo moje dijete!” 50 Isus mu odvrati: “Idi! Tvoj sin živi.” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51 A već na putu dođoše mu ususret njegove sluge i javiše da njegov sin živi. 52 Upita ih za uru u koju se počeo bolje osjećati. Rekoše mu: “Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica.” 53 Tada razumje otac da je to bila ona ura u koju mu reče Isus: “Tvoj sin živi.” I povjerova on i sva njegova kuća. 54 To je bilo drugo čudo koje učini Isus poslije svojega povratka iz Judeje u Galileju.