1A u prvi dan tjedna dođe Marija Magdalena rano na grob, dok je još bila tama, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
2Onda otrča i dođe k Šimunu Petru i k drugom učeniku koga je Isus ljubio, i reče im: “Uzeše Gospodina iz groba, i ne znamo gdje ga položiše.”
3Izađe dakle Petar i drugi učenik i pođoše na grob.
4Trčala su obojica zajedno. Drugi učenik trčao je brže od Petra i dođe prije na grob.
5On se naviri i vidje plahte gdje leže, ali ne uđe.
6Onda dođe i Šimun Petar za njim, i uđe u grob, i vidje plahte gdje leže,
7i ručnik koji je bio na njegovoj glavi, ali nije ležao zajedno s drugim plahtama, nego posebno savijen na jednom mjestu.
8Tada uđe i drugi učenik koji je bio prvi došao na grob, i vidje i povjerova;\
9jer još nisu razumjeli Pisma prema kojima je Isus trebao uskrsnuti od mrtvih.
10Onda učenici odoše opet kući.
11A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, naviri se nad grob,
12i vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jednog pokraj glave, a jednog pokraj nogu, gdje je bilo položeno Isusovo tijelo.
13Oni joj rekoše: “Ženo, zašto plačeš?” Reče im: “Uzeše moga Gospodina i ne znam gdje ga položiše.”
14Kad je to rekla, obazre se i vidje Isusa gdje stoji.? Ali nije znala da je Isus.?
15Isus joj reče: “ Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Ona, misleći da je vrtlar, reče mu: “Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.”
16Reče joj Isus: “Marijo!” Ona se obazre i reče mu hebrejski: “Rabuni”, to znači: “Učitelju”.
17Reče joj Isus: “Nemoj se zadržavati uza me, jer još nisam uzašao k svojemu Ocu. Nego idi k mojoj braći i kaži im: Uzlazim k svome Ocu i vašemu Ocu, k svome Bogu i vašemu Bogu.”
18Marija Magdalena ode i javi učenicima: “Vidjela sam Gospodina i ovo mi je kazao.”
19A kad bi uvečer onoga prvog dana tjedna, i vrata bila zatvorena gdje su se učenici skupili od straha pred Židovima, dođe Isus i stade na sredinu, i reče im: “Mir vam!”
20I kad je to rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se učenici obradovaše što vide Gospodina.
21I reče im opet: “Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.”
22Kad je to rekao, dahnu u njih i reče: “Primite Duha Svetoga!
23Kojima oprostite grijehe oprostit će im se, i kojima zadržite zadržat će se.”
24A Toma, jedan od dvanćstorice, nije bio s njima kad je došao Isus.
25I kazaše mu drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina.” A on im reče: “Dok ne vidim na njegovim rukama ranu od čavala, i ne stavim svojega prsta u ranu od čavala, i ne stavim svoje ruke u njegov bok, ne ću vjerovati.”
26I poslije osam dana bili su opet njegovi učenici unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, dok su bila vrata zatvorena, i stade u sredinu, i reče: “Mir vam!”
27Potom reče Tomi: “Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!”
28Tada mu reče: “Gospodin moj i Bog moj!”
29Reče mu Isus: “Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!”
30I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi.
31A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.