Jeremiah 51
1 Ovako govori Gospodin: “Zaista, ja ću podići protiv Babilona i protiv stanovnika Kaldeje bijes upropastitelja.
2 Poslat ću protiv Babilona vijače, da ga izviju i njegovu zemlju da oplijene, kad ga opsjednu uokolo u dan propasti.”
3 Neka nitko ne nategne svoj luk, neka se ne digne u svome oklopu! Ne štedite njegovih mladića! Istrijebite svu njegovu vojsku!
4 Pobijeni leže u kaldejskoj zemlji, izbodeni na njezinim ulicama.
5 Jer nije ostavio Izrćla i Jude njihov Bog, Gospodin nad vojskama; ako i jest njihova zemlja puna krivnje protiv Izrćlova Sveca. \
6 Bježite iz babilonskoga područja! Svaki neka spasi svoj život, da ne izginete svojom krivnjom! Jer je vrijeme osvete za Gospodina. On obavlja naplatu na njemu.
7 Babilon je bio zlatna čaša u Gospodnjoj ruci. Svu je zemlju opio. Vina su njegova pili narodi. Tako su narodi poludjeli.
8 Najednom pade Babilon i razbi se. Jaučite za njim! Donesite balzama za njegovu bol! Možda ga se uspije iscijeliti!
9 ”Htjedosmo iscijeliti Babilon. Ali se ne može iscijeliti. Ostavite ga! Idimo svaki u svoju postojbinu! Jer do neba dopire njegova osuda. Doseže do oblaka.
10 Gospodin je iznio na svjetlo našu pravednu stvar. Dođite, pripovijedajmo na Sionu o djelu Gospodina, svojega Boga!”
11 Oštrite strijele! Punite tuljce! Gospodin je razdražio bijes medijskoga kralja, jer je protiv Babilona uperen njegov naum, da ga uništi. Jest, to je Gospodnja osveta, osveta za njegov Hram!
12 Razmahnite zastavom protiv babilonskih zidova! Pojačajte stražu! Postavite stražare! Namjestite zasjede! Jer kako je Gospodin naumio, tako će i izvršiti što je obećao za babilonske stanovnike.
13 Ti, koji stanuješ na silnim vodama, bogat blagom, dođe tvoj kraj! Svršetak je tvojoj lihvi!
14 Gospodin nad vojskama zakleo se samim sobom: “Ako sam te i napunio ljudima kao skakavcima, ipak će se zapjevati nad tobom pobjedonosna vika.”
15 On je stvorio zemlju svojom snagom, on je utemeljio cijeli svijet svojom mudrošću, on je razastro nebo svojim razumom.
16 Kad zaori njegov glas, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždem, izvodi vihor iz njegovih odaja.
17 Luđak je svaki koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik svojega livenog lika. Jer je prijevara njegov liveni lik; nema u njemu duha. \
18 Oni su tlapnje, smiješne stvari. U vrijeme njihove kazne njima će biti kraj.
19 Ali kao oni nije Jakovljev dio, nego je on Stvoritelj svega, i Izrćl je pleme koje je njegovo. Gospodin nad vojskama je njegovo ime.
20 ”Ti si mi bio malj, bojno oružje; tobom sam satro narode, tobom sam razorio kraljevstva. \
21 Tobom sam satro konja i jahača. Tobom sam satro kola i vozača.
22 Tobom sam satro čovjeka i ženu. Tobom sam satro starca i dijete. Tobom sam satro momka i djevojku.
23 Tobom sam satro pastira i stado. Tobom sam satro seljaka i spregu. Tobom sam satro namjesnike i upravitelje.”
24 ”A sad ću na vaše oči platiti Babilonu i svim kaldejskim stanovnicima za svu zloću što je učiniše Sionu”, govori Gospodin.
25 ”čekaj, sad ću na te, goro pogibije”, govori Gospodin, “koja si opustošila svu zemlju! Pružit ću svoju ruku protiv tebe i svalit ću te sa stijene i napravit ću od tebe goru ognja.
26 Ne će uzeti od tebe kamena za krunište ni kamena za temelj. Ne, bit ćeš vječna pustoš”, govori Gospodin.
27 Zasadite zastavu u zemlju! Zatrubite u rog među narodima! Posvetite narode za boj protiv Babilona! Sazovite protiv njega kraljevstva Ararata, Minija i Aškenaza! Podignite protiv njega Tafsar! Dovedite konje, mnogo konja poput skakavaca!
28 Posvetite protiv njega narode za boj, medijskoga kralja, namjesnike, sve njegove upravitelje i sve područje njegove vlasti!
29 Tada će se potresti i zadrhtati zemlja, jer se na Babilonu ispunjava Gospodnja odluka, da učini babilonsko područje pustinjom u kojoj nitko ne stanuje.
30 Junaci Babilona odustaju od boja, ostaju i sjede u tvrđavama. Usahnula je njihova junačka snaga. Postali su žene. Opustošene su njegove kuće, slomljene njegove prijevornice.
31 Teklić leti za teklićem, glasnik za glasnikom da jave babilonskom kralju kako je njegov grad zauzet sa svih krajeva,
32 da su njegovi brodovi zaposjednuti, njegove bare isušene, ratnici klonuli.
33 Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se nabija. Još malo pa je i za nju došlo vrijeme žetve.”
34 ”Nabukodonozor, babilonski kralj, pojeo me je i satro. Kao praznu posudu me bacio. Proždro me kao što zmaj napuni svoj trbuh, otjerao me iz mojega raja.
35 Moja bijeda neka padne na Babilon, veli građanstvo Siona. Moja krv neka dođe na kaldejske stanovnike!, veli Jeruzalem.”
36 Zato ovako govori Gospodin: “Evo, ja ću voditi tvoju parnicu! Osvetit ću te. Osušit ću njegovo more; izvor ću njegov osušiti. \
37 Babilon će postati gomila kamenja, stan čagljevima, pustoš, poruga i bez stanovnika.
38 Svi će rikati kao lavovi, zavijati kao lavići.
39 Kad se zapale pohlepom, zgotovit ću im gozbu i opit ću ih, da stanu posrtati i padnu u vječni san, iz kojega se više ne će probuditi”, govori Gospodin.
40 ”Dovest ću ih na klanje kao janjce, kao ovnove i jarce.”
41 Ah, kako je zauzet Šešak i osvojen ures svega svijeta! Kako je Babilon postao užas među narodima!
42 Ustalo je more na Babilon: utonu u njegove silne valove.
43 Gradovi mu postadoše pustoš: zemlja suše i goleti, zemlja u kojoj više ne stanuje čovjek, kroz koju više ne prolazi čovjek.
44 Pohodit ću Bela u Babilonu i istrgat ću iz njegovih ralja što je proždro. Narodi ne će više grnuti k njemu. I zidovi su babilonski pali.
45 Iziđi iz njegova područja, narode moj! Neka svaki spasi svoj život od žestokoga Gospodnjega gnjeva!
46 Nemojte da klone vaše srce! Ne bojte se glasa što će se čuti u zemlji, kad jedne godine dođe ovaj glas, druge godine onaj glas, i kad nasilje zavlada u zemlji, i jedan vladalac ustane na drugoga.
47 ”Zato zaista dolazi vrijeme kad ću pohoditi babilonske idole. Sva će se njegova zemlja posramiti. Svi će njegovi pobijeni pasti u njemu.
48 Tada će nad Babilonom klicati od radosti nebo i zemlja, i sve u njima, kada dođu na nj sa sjevera zatirači”, govori Gospodin.
49 ”I Babilon mora pasti za pobijene Izrćlce, kao što su za Babilon pobijeni padali po cijelom svijetu.”
50 Idite, koji umakoste maču! Ne stojte! Spominjite se u daljini Gospodina! Prema Jeruzalemu neka se upravlja vaše srce!
51 Stajali smo posramljeni kad čusmo za porugu. Stid je pokrio naše lice. Jer su tuđini došli u svete Gospodnje stanove.
52 ”Zato zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću pohoditi njegove idole. Po svoj zemlji jecat će pobijeni.
53 Da se Babilon sve do neba popne, da sagradi svoju tvrđavu na nepristupačnoj visini, doći će ipak od mene na nj zatirači”, govori Gospodin.
54 čuj, odjekuje vika iz Babilona, veliko razorenje iz kaldejske zemlje!
55 Gospodin zatire Babilon, dokida tamo veliku vrevu. Njegovi valovi buče kao silne vode, njegova se vika razliježe.
56 Zaista, zatirač dođe na Babilon. Junaci se njegovi zarobljavaju, lukovi se njegovi potiru. Jer je Gospodin Bog plaće, koji sigurno plaća.
57 ”Njegove knezove i mudrace, namjesnike, upravitelje i ratnike opit ću da padnu u vječni san, iz kojega se više neće probuditi”? govori kralj. Gospodin nad vojskama je njegovo ime.
58 Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Široki babilonski zidovi razorit će se do temelja, visoka vrata će se ognjem spaliti. Ljudi će se truditi ni za što, narodi će se mučiti za oganj.”
59 Ovo je nalog što ga dade prorok Jeremija Seraji, sinu Nerije, Mahsejinu sinu, kad je ovaj sa Sidkijom, Judinim kraljem, pošao u Babilon u četvrtoj godini njegova kraljevanja. Seraja je bio glavni upravitelj.
60 Jeremija je bio napisao u jednu knjigu svu nesreću što je trebala sići na Babilon, naime sve ove riječi što su napisane protiv Babilona.
61 Jeremija reče Seraji: “Kad dođeš u Babilon, gledaj da objaviš sve ove riječi!
62 Reći ćeš: Gospodine, ti si zaprijetio ovomu mjestu uništenjem, da se nitko više ne nastani u njemu, ni čovjek ni životinja, jer treba biti vječna pustinja.
63 Kad pročitaš ovu knjigu, priveži na nju kamen, baci je u Eufrat
64 i reci: Tako će potonuti Babilon i ne će se više podići zbog nesreće što ću je pustiti na nj, i on će iznemoći.” Dovle su Jeremijine riječi.