Jeremiah 46
1 Ovo što slijedi je kao Gospodnja riječ proroku Jeremiji o neznabožačkim narodima:
2 o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, egipatskoga kralja, koja je bila kod Karkemiša na Eufratu, i koju potuče Nabukodonozor, babilonski kralj, u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja:
3 ”Pripravite štitove i štitiće! Idite u boj!
4 Prežite konje! Popnite se, vozači! Postavite se sa šljemom! Zaoštrite sulice! Stavite na sebe oklope!
5 Što vidim? Oni se plaše i uzmiču. Junaci su njihovi klonuli duhom, bježe bez obzira, strah naokolo!”, govori Gospodin.
6 ”Ni najbrži ne uteče. Ni junak ne umakne. Na sjeveru, na obali Eufrata, svaljuju se i padaju.”
7 Tko se to diže kao Nil? čije to vode šume kao rijeke?
8 Egipat se diže kao Nil! Vode mu šume kao rijeke! Veli: “Idem gore, poplavit ću zemlju, uništit ću gradove i njihove stanovnike.”
9 Naprijed, konji! Navalite kola! Iziđite, junaci, Kuš i Put, vi štitonoše, vi Lidijci, vi strijelci!
10 Dan je Gospodina, Gospodina nad vojskama, dan osvete, da se osveti svojim neprijateljima. Njegov će ih mač proždrijeti i nasitit će se, napit će se njihove krvi. Bojnu svetkovinu svetkuje Gospodin, Gospodin nad vojskama, u sjevernoj zemlji, na rijeci Eufratu.
11 Uziđi u Gilead, uzmi balzama, djevojko, egipatska kćeri! Uzalud tražiš mnoge lijekove: tebi nema ozdravljenja.
12 Narodi čuše za tvoju sramotu. Vike ti je puna zemlja, jer je junak pao na junaka. Oni leže jedan do drugoga.
13 Ovo je riječ koju reče Gospodin proroku Jeremiji o pohodu što ga je poduzeo Nabukodonozor, babilonski kralj, da potre egipatsku zemlju:
14 Javite u Egiptu! Oglasite u Migdolu! Objavite u Memfisu i Tafnisu! Recite: “Postavi se i spremi se! Već oko tebe proždire mač.
15 Kako? Junaci su ti povaljani? Zar se nisu mogli oduprijeti?” Jest, Gospodin ih je poobarao.
16 Učinio je da su pali vrlo mnogi. Pada čovjek na čovjeka. Tada viču: “Ustanimo, vratimo se k svojemu narodu, u zemlju svoje postojbine, ispred pogubnoga mača!”
17 Zovite sad faraona, egipatskoga kralja: “Vikaču, kada je prošlo vrijeme!”
18 ”Tako neka sam ja živ”, govori kralj, “Gospodin nad vojskama” je njegovo ime; “kao Tabor među gorama, kao Karmel na moru, tako on dolazi. \
19 Za odvođenje spremi sebi imanje, stanovništvo, egipatska kćeri! Pustoš će postati Memfis, ostavljen i bez ljudi.”
20 Egipat je nalik lijepoj kravi. Obadi sa sjevera navaljuju na nju.
21 I plaćenici su njegovi u njegovoj sredini kao ugojeni telci. Ali se i oni okreću, bježe svi otamo, ne ostaju kad na njih dolazi dan njihove propasti, vrijeme njihove kazne.
22 čuj, zmija psiče! Dolaze s vojskom, navaljuju na Egipat sa sjekirama.
23 ”Kao drvosječe sijeku njegovu šumu”? govori Gospodin,? “jer je postala neprohodnom. Više ih je nego skakavaca, nema im broja.”
24 Osramoćena ja egipatska kći, predana je u ruke sjevernom narodu.
25 Govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Evo, ja ću pohoditi Amona u Tebi, faraona i Egipat, njegove bogove i kraljeve, faraona s onima što se oslanjaju na njega.
26 Predat ću ih onima koji im rade o glavi, Nabukodonozoru, babilonskom kralju i njegovim slugama. A potom će biti Egipat naseljen kao u prošlosti”? govori Gospodin.
27 ”A ti se ne boj, Jakove, slugo moj!” Na plaši se, Izrćle! Jer evo, ja ću te izbaviti iz daleke zemlje, tvoju djecu iz zemlje njihova progonstva! Vratit će se Jakov i naći će mir, bezbrižno će živjeti, ni od koga ometan.
28 ”Ne boj se, Jakove, slugo moj”? govori Gospodin? “jer sam ja s tobom! Sve ću narode uništiti u koje sam te prognao! Ali tebe ne utamanjujem. Tebe samo kažnjavam s mjerom. Ne mogu te ostaviti sasvim bez kazne!”