1Šefatja, Matanov sin, Gedalija, Pašhurov sin, Jukal, Šelemjin sin, i Pašhur, Malkijin sin, čuše riječi što ih je upravio Jeremija svemu narodu:
2”Ovako veli Gospodin: Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko prijeđe Kaldejcima, svoj će život dobiti kao plijen i živ će ostati.
3Ovako veli Gospodin: Sasvim će sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci babilonskoga kralja; on će ga osvojiti.”\
4Tada rekoše knezovi kralju: “Daj pogubiti toga čovjeka, jer on plaši ratnike, koji su ostali u gradu, i sav narod, kad govori takve riječi pred njima. Taj čovjek ne traži dobro ovome narodu, nego zlo.”
5Kralj Sidkija odvrati: “Dobro, u vašoj je ruci! Kralj vam ne smije ništa uskratiti.”
6I oni dadoše Jeremiju uhvatiti i baciti ga u cisternu kraljevića Malkije, koja se nalazila u stražarnici. Spustiše Jeremiju dolje o užetima. U cisterni nije bilo vode, nego samo glib, i Jeremija upade u taj glib.
7Kad je čuo dvoranin Ebed-Melek, Kušit, koji je služio u kraljevoj palači, da su Jeremiju bacili u cisternu, a kralj je upravo sjedio na Benjaminovim vratima,
8ostavi Ebed-Melek kraljevsku palaču i reče kralju:
9”Moj Gospodaru i kralju! Nepravda je što sve čine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su ga u cisternu tako da on umire od gladi jer u gradu više nema kruha.”
10Tada kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz cisterne, dok nije umro!”
11Ebed-Melek uze ljude sa sobom, dođe u kraljevu palaču, u prostor pod riznicom, i uze otamo iznošene haljine i stare krpe i spusti ih Jeremiji u cisternu o užetima.
12Tada viknu Kušit Ebed-Melek Jeremiji: “Podmetni te haljine i krpe pod pazuh i ispod užeta!” Jeremija učini tako.
13Tada izvukoše Jeremiju na užetima i izvadiše ga iz cisterne. Jeremija je otad morao ostati u stražarnici.
14Jednoga dana posla kralj Sidkija i dade dovesti k sebi proroka Jeremiju na treći ulazak u Gospodnjoj kući. Kralj reče Jeremiji: “Htio bih te nešto zapitati. Ne taji mi ništa!”
15Jeremija reče Sidkiji: “Ako ti kažem, ne ćeš li me tada pogubiti? Ako ti dam savjet, ne ćeš me ipak poslušati.”
16A kralj se Sidkija zakle Jeremiji nasamo: “Tako neka je živ Gospodin, koji nam je dao ovaj život, ne ću te pogubiti, niti ću te predati u ruke ljudima koji ti rade o glavi.”
17Tada Jeremija reče Sidkiji: “Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Ako odeš knezovima babilonskoga kralja, očuvat ćeš svoj život, i ovaj grad ne će izgorjeti ognjem. Ti i tvoja kuća ćete živjeti.
18Ako li ne odeš knezovima babilonskoga kralja, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejcima, i spalit će ga ognjem, i ti ne ćeš umaknuti njihovim rukama.”
19Kralj Sidkija odgovori Jeremiji: “Bojim se da me ne predaju Judejcima koji su prebjegli Kaldejcima, pa da mi se izruguju.”
20Jeremija odvrati: “Ne će te predati. Poslušaj samo Gospodnji glas u onome što ti ja govorim pa će ti biti dobro, i ti ćeš ostati na životu!
21A ne htjedneš li izići, onda vrijedi ova riječ koju mi je objavio Gospodin:
22Doista, sve žene koje su još ostale u palači Judina kralja bit će odvedene knezovima babilonskoga kralja i pritom će tugovati: Prevariše te oni i nadmudriše, dobri tvoji prijatelji! Sada tvoje noge padaju u glib, a oni se povlače.
23Sve će tvoje žene s djecom biti odvedene Kaldejcima. I ti ne ćeš izmaknuti njihovoj sili, nego ćeš dopasti u ruke babilonskom kralju i ovaj će grad biti spaljen ognjem.”
24Sidkija reče Jeremiji: “Nitko ne smije saznati za ove riječi, inače moraš poginuti.
25Ako čuju knezovi da sam govorio s tobom, i dođu k tebi i zapovjede ti: Kaži nam što si govorio kralju! Ne taji ništa, inače ćemo te ubiti, i reci što je tebi kralj govorio,
26onda im odgovori: Molio sam i zaklinjao kralja neka me više ne šalje natrag u Jonatanovu kuću, da ondje ne poginem!”
27I kad su došli svi knezovi k Jeremiji i pitali ga, on im odgovori sve onako kako je kralj bio zapovjedio. Tada ga pustiše na miru, jer nitko nije znao što je i kako je bilo.
28Tako ostade Jeremija u stražarnici do dana kad je bio osvojen Jeruzalem. I on je bio ondje kad je bio osvojen Jeruzalem.