Bible

1 Šefatja, Matanov sin, Gedalija, Pašhurov sin, Jukal, Šelemjin sin, i Pašhur, Malkijin sin, čuše riječi što ih je upravio Jeremija svemu narodu: 2 ”Ovako veli Gospodin: Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko prijeđe Kaldejcima, svoj će život dobiti kao plijen i živ će ostati. 3 Ovako veli Gospodin: Sasvim će sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci babilonskoga kralja; on će ga osvojiti.”\ 4 Tada rekoše knezovi kralju: “Daj pogubiti toga čovjeka, jer on plaši ratnike, koji su ostali u gradu, i sav narod, kad govori takve riječi pred njima. Taj čovjek ne traži dobro ovome narodu, nego zlo.” 5 Kralj Sidkija odvrati: “Dobro, u vašoj je ruci! Kralj vam ne smije ništa uskratiti.” 6 I oni dadoše Jeremiju uhvatiti i baciti ga u cisternu kraljevića Malkije, koja se nalazila u stražarnici. Spustiše Jeremiju dolje o užetima. U cisterni nije bilo vode, nego samo glib, i Jeremija upade u taj glib. 7 Kad je čuo dvoranin Ebed-Melek, Kušit, koji je služio u kraljevoj palači, da su Jeremiju bacili u cisternu, a kralj je upravo sjedio na Benjaminovim vratima, 8 ostavi Ebed-Melek kraljevsku palaču i reče kralju: 9 ”Moj Gospodaru i kralju! Nepravda je što sve čine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su ga u cisternu tako da on umire od gladi jer u gradu više nema kruha.” 10 Tada kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz cisterne, dok nije umro!” 11 Ebed-Melek uze ljude sa sobom, dođe u kraljevu palaču, u prostor pod riznicom, i uze otamo iznošene haljine i stare krpe i spusti ih Jeremiji u cisternu o užetima. 12 Tada viknu Kušit Ebed-Melek Jeremiji: “Podmetni te haljine i krpe pod pazuh i ispod užeta!” Jeremija učini tako. 13 Tada izvukoše Jeremiju na užetima i izvadiše ga iz cisterne. Jeremija je otad morao ostati u stražarnici. 14 Jednoga dana posla kralj Sidkija i dade dovesti k sebi proroka Jeremiju na treći ulazak u Gospodnjoj kući. Kralj reče Jeremiji: “Htio bih te nešto zapitati. Ne taji mi ništa!” 15 Jeremija reče Sidkiji: “Ako ti kažem, ne ćeš li me tada pogubiti? Ako ti dam savjet, ne ćeš me ipak poslušati.” 16 A kralj se Sidkija zakle Jeremiji nasamo: “Tako neka je živ Gospodin, koji nam je dao ovaj život, ne ću te pogubiti, niti ću te predati u ruke ljudima koji ti rade o glavi.” 17 Tada Jeremija reče Sidkiji: “Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Ako odeš knezovima babilonskoga kralja, očuvat ćeš svoj život, i ovaj grad ne će izgorjeti ognjem. Ti i tvoja kuća ćete živjeti. 18 Ako li ne odeš knezovima babilonskoga kralja, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejcima, i spalit će ga ognjem, i ti ne ćeš umaknuti njihovim rukama.” 19 Kralj Sidkija odgovori Jeremiji: “Bojim se da me ne predaju Judejcima koji su prebjegli Kaldejcima, pa da mi se izruguju.” 20 Jeremija odvrati: “Ne će te predati. Poslušaj samo Gospodnji glas u onome što ti ja govorim pa će ti biti dobro, i ti ćeš ostati na životu! 21 A ne htjedneš li izići, onda vrijedi ova riječ koju mi je objavio Gospodin: 22 Doista, sve žene koje su još ostale u palači Judina kralja bit će odvedene knezovima babilonskoga kralja i pritom će tugovati: Prevariše te oni i nadmudriše, dobri tvoji prijatelji! Sada tvoje noge padaju u glib, a oni se povlače. 23 Sve će tvoje žene s djecom biti odvedene Kaldejcima. I ti ne ćeš izmaknuti njihovoj sili, nego ćeš dopasti u ruke babilonskom kralju i ovaj će grad biti spaljen ognjem.” 24 Sidkija reče Jeremiji: “Nitko ne smije saznati za ove riječi, inače moraš poginuti. 25 Ako čuju knezovi da sam govorio s tobom, i dođu k tebi i zapovjede ti: Kaži nam što si govorio kralju! Ne taji ništa, inače ćemo te ubiti, i reci što je tebi kralj govorio, 26 onda im odgovori: Molio sam i zaklinjao kralja neka me više ne šalje natrag u Jonatanovu kuću, da ondje ne poginem!” 27 I kad su došli svi knezovi k Jeremiji i pitali ga, on im odgovori sve onako kako je kralj bio zapovjedio. Tada ga pustiše na miru, jer nitko nije znao što je i kako je bilo. 28 Tako ostade Jeremija u stražarnici do dana kad je bio osvojen Jeruzalem. I on je bio ondje kad je bio osvojen Jeruzalem.