Jeremiah 36
1 U četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ Jeremiji od Gospodina:
2 ”Uzmi sebi svitak knjige i napiši u nj sve riječi što sam ti ih rekao o Izrćlu i Judi, i o svim narodima od vremena kada sam ti govorio, od Jošijinih dana do dana današnjega!
3 Možda čuje Judina kuća svu nesreću koju im mislim učiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim njihovu krivnju i njihove grijehe.”
4 Tada Jeremija dozva Baruha, Nerijina sina. I Baruh napisa u svitak knjige sve Gospodnje riječi, koje mu je on bio govorio, onako kako mu ih je kazivao Jeremija.
5 Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: “Jer sam ja spriječen i ne mogu poći u Gospodnju kuću,
6 pođi ti tamo i pročitaj iz svitka što si ga napisao kako sam ti kazao Gospodnje riječi narodu u Gospodnjoj kući, u posni dan! I svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova pročitaj!
7 Možda prodre njihov vapaj do Gospodina, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik i žestok gnjev kojim je Gospodin zaprijetio tome narodu.”
8 Baruh, Nerijin sin, učinio je sve što je bio zapovjedio prorok Jeremija, i pročitao je iz knjige Gospodnje riječi u Gospodnjoj kući.
9 U petoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, u devetom mjesecu, oglasiše pred Gospodinom post za sav narod u Jeruzalemu i za sav narod što je bio došao u Jeruzalem iz Judinih gradova.
10 Baruh pročita iz knjige Jeremijine riječi, u Gospodnjoj kući, u ćeliji Gemarje, Šafanova sina, državnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata Gospodnje kuće pred svim narodom.
11 A kad je čuo Mikaj, sin Gemarje, Šafanova sina, sve te Gospodnje riječi iz knjige,
12 siđe on u kraljevsku palaču u sobu državnoga pisara. Tamo su upravo bili sabrani svi knezovi, državni pisar Elišama, Delaja, Šemajin sin, Elnatan, Akborov sin, Gemarja, Šafanov sin, Sidkija, Hananijin sin, i svi drugi knezovi.
13 Mikaj im kaza sve riječi što ih je bio čuo kad je Baruh čitao narodu iz knjige.
14 Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanijina, sina Šelemje, Kušijeva sina i pozvaše ga: “Uzmi sa sobom svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!” Baruh, Nerijin sin, uze svitak sa sobom i dođe k njima.
15 Oni mu rekoše: “Sjedni i pročitaj nam ga!” Baruh im pročita.
16 A kad su čuli sve te riječi, pogledaše se uplašeni i rekoše Baruhu: “Moramo kazati kralju sve te riječi!”
17 I zapitaše Baruha: “Ali kaži nam kako si mogao napisati sve te riječi iz njegovih usta?”
18 Baruh im odvrati: “On mi je kazao sve te riječi i ja sam ih napisao u knjigu crnilom.”
19 Tada rekoše knezovi Baruhu: “Idi, sakrij se, ti, a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!”
20 Potom odoše kralju, u trijem palače. Svitak knjige bili su ostavili u sobi državnog pisara Elišame. Izniješe pred kralja čitav slučaj.
21 A kralj posla Jehudija da donese svitak. Donese ga iz sobe državnoga pisara Elišame. Tada ga je Jehudija čitao kralju i knezovima što su stajali oko kralja.
22 Kralj je tada stanovao u zimskoj kući; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim u žeravnici.\
23 Kad bi god Jehudija bio pročitao tri do četiri lista, razderao bi ih kralj pisarskim nožem i bacio ih u oganj, u žeravnicu, dok nije bio sav svitak izgorio u ognju, u žeravnici.
24 Ali se kralj i svi njegovi činovnici, koji su bili slušali te riječi, ne uplašiše, niti razderaše haljine.
25 Doduše, Elnatan, Delaja i Gemarja silno su molili kralja da ne spaljuje svitak, ali ih on ne posluša.
26 Štoviše, zapovjedi kralj kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, Azrielovu sinu, i Šelemji, Abdeelovu sinu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih je Gospodin držao sakrivenima.
27 Nakon što je kralj spalio svitak s riječima što ih je bio zapisao Baruh, kako ih je kazao Jeremija, dođe Gospodnja riječ Jeremiji:
28 ”Uzmi sebi drugi svitak i napiši u nj sve riječi što su bile zapisane u prijašnjem svitku, što ga je spalio Jojakim, Judin kralj.
29 A za Jojakima, Judina kralja, objavit ćeš: Ovako veli Gospodin: Ti si spalio ovaj svitak i rekao: Zašto si napisao u njemu: Doći će babilonski kralj i opustošiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?
30 Zato objavljuje Gospodin za Jojakima, Judina kralja: Ne će mu potomak sjediti na Davidovu prijestolju. Mrtvo će njegovo tijelo biti predano žegi dana i studeni noći.
31 Ja ću na njemu, na njegovu potomstvu i na njegovim dvoranima kazniti njihova zlodjela, i pustit ću na njih i na jeruzalemske stanovnike, i na Judejce svu nesreću kojom sam im zaprijetio, ali oni ne poslušaše.”
32 I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, Nerijinu sinu, i on napisa u nj kako mu je kazivao Jeremija: sve riječi knjige koju je bio spalio Jojakim, Judin kralj. Njima su bile pridodane još slične riječi.