Jeremiah 31
1 ”U ono vrijeme”, govori Gospodin, “ja ću biti Bog svim Izrćlovim plemenima, i oni će biti moj narod.”
2 Ovako veli Gospodin: “Milost je našao narod u pustinji što je umakao maču. U svoje počivalište otišao je Izrćl.”
3 Iz daljine mi se objavio Gospodin: “Vječnom te ljubavlju ljubim, zato sam ti tako dugo sačuvao milost.
4 Opet te zidam, i bit ćeš sazidana, djevojko Izrćlova! Opet ćeš se kititi bubnjevima, izlazit ćeš u veselom kolu!
5 Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi, od njih će brati.
6 Jest, dolazi vrijeme kad će vikati čuvar na Efrajimovim gorama: Ustanite, zaputimo se na Sion Gospodinu, svojemu Bogu!”
7 Jer ovako veli Gospodin: “Pjevajte u radosti Jakovu! Radujte se zbog glave narodâ! Javljajte to, slavite i govorite: Gospodin je izbavio svoj narod, Izrćlov ostatak.
8 Evo, ja ih dovodim opet iz sjeverne zemlje i s krajeva zemlje, među njima i slijepe i hrome, trudne i rodilje. U velikom mnoštvu dolaze kući.
9 Dolaze plačući. Ja ih pratim i tješim. Vodim ih k potocima, ravnim putem, gdje se ne spotiču. Jer sam otac Izrćlu. Efrajim je moj prvorođeni sin.”
10 čujte, narodi, Gospodnju riječ! Objavite je na najdaljim otocima i recite: “Koji je razasuo Izrćla, sabire ga opet i čuva ga kao pastir svoje stado.”
11 Jer je Gospodin otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga koji je jači od njega.
12 Dolaze i pjevaju na sionskoj visini. Sjaju od radosti zbog Gospodnjega spasenja: zbog žita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Duša im je kao vrt obilno navodnjen: ne će se više trebati tužiti.
13 Sada se veseli djevojka u kolu, mladić i starac zajedno. “Mijenjam njihovu žalost u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje.
14 Razblažavam svećenikovu dušu pretilinom. Narod je moj nasićen mojim darovima”, govori Gospodin.
15 Ovako veli Gospodin: “čuj! Jauk se čuje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje svoju djecu? ne može se utješiti? svoju djecu, jer nijedno više ne živi.”
16 Ovako veli Gospodin: “Zabrani svojemu glasu tugovanje, svojim očima suze! Jer će tvojoj nevolji biti njezina plaća”, govori Gospodin. “Oni se vraćaju kući iz neprijateljske zemlje.
17 Tvoja budućnost ima nadu”? govori Gospodin. “Djeca se tvoja vraćaju u svoju zemlju.”
18 ”čujem doista Efrajima gdje tuguje: Kaznio si me, primio sam kaznu kao pomamno tele. Dovedi me kući, ja ću se obratiti! Jer si ti Gospodin, moj Bog.
19 Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u svoja prsa. Crvenim se i stidim se jer moram okajati sramotu svoje mladosti.
20 Nije li Efrajim moj ljubljeni sin, moje predrago dijete? Kada mu god zaprijetim, moram ga se milo spomenuti. Zato za njega kuca moje srce; ja mu se moram smilovati”, govori Gospodin. \
21 ”Postavi sebi putokaz! Napravi si putne znakove! Pripazi na cestu, na put kojim si išla! Djevojko Izrćlova, vrati se, vrati se kući u ove svoje gradove!
22 Dokle ćeš se još otimati, kćeri, odmetnice? Jer je Gospodin učinio nešto novo u zemlji: žena opkoljava čovjeka.”
23 Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ponovno će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima govoriti, kad okrenem njihovu sudbinu: Gospodin neka te blagoslovi, dome pravednosti, sveta goro!”
24 Juda sa svim svojim gradovima stanovat će u njoj i ratari, i oni koji idu za stadom.
25 Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one što malakšu.
26 U tome se probudih i pogledah; san mi je bio sladak. \
27 ”Evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću darovati Izrćlovoj i Judinoj kući potomstvo od ljudi i stoke.
28 Kao što sam brižno pazio da ih istrebljujem i razvaljujem, da ih razaram i uništavam i donosim nesreću, tako ću sada brižno paziti na to da ih sazidam i zasadim”, govori Gospodin.
29 Ne će se više govoriti u one dane: “Kiselo su grožđe jeli oci, a djeci trnu zubi.”
30 Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti.
31 ”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću učiniti nov Savez s Izrćlo- vom i Judinom kućom.
32 Ne Savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin.”
33 ”Ne, ovo će biti Savez što ću ga učiniti s Izrćlovom kućom poslije onih dana”, govori Gospodin: “Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.
34 Oni se više ne će učiti među sobom; ne će učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina!? jer me svi poznaju: od najmanjega do najvećega”, govori Gospodin. “Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.” \
35 Ovako veli Gospodin, koji određuje sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde postavlja za svjetlo u noći, koji ošine more da zahuče njegovi valovi? “Gospodin nad vojskama” je njegovo ime.
36 ”Kako malo ove uredbe odstupaju od mene”, govori Gospodin, “tako će malo prestati Izrćlovo potomstvo, da bude narod preda mnom za sva vremena.”
37 Ovako veli Gospodin: “Kako se malo može nebo izmjeriti gore, i kako se malo mogu zemaljski temelji dolje istražiti, tako ću malo i ja odbaciti sve Izrćlovo potomstvo za sve ono što su učinili”, veli Gospodin.
38 ”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad će se opet sazidati Gospodinu grad od Hananelove kule do vrata na uglu.
39 I još će dalje otići mjeračko uže ravno preko huma Gareba i okrenuti se prema Goi.
40 I sva dolina, mrtva tjelesa i pepeo, i sve mrtvačko polje do kidronske doline, do ugla konjskih vrata na istoku bit će sveto Gospodinu. Nikada više u budućnosti ne će se što razvaliti ili oboriti.”