Jeremiah 22
1 Ovako govori Gospodin: “Siđi u palaču Judina kralja, objavi ondje ovu riječ!
2 Kaži: čuj Gospodnju riječ, Judin kralju, koji sjediš na Davidovu prijestolju, ti, tvoji činovnici i tvoj narod što ulazi na ova vrata!
3 Ovako veli Gospodin: činite pravo i pravednost! Izbavljajte potlačenoga iz ruku tlačitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne činite nasilja! Ne prolijevajte nedužne krvi na ovom mjestu!
4 Ako poslušate ovu zapovijed, ulazit će na vrata ove kuće kraljevi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i na konjima, on, njegovi činovnici i njegov narod.
5 Ako li ne poslušate ove zapovijedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospodin: Ruševina će biti ova palača.”
6 Jest, ovako veli Gospodin o palači Judina kralja: “Bila si mi kao Gilead, kao vrhunac Libanona! Ali doista, učinit ću te pustinjom, gradom u kojemu se ne stanuje.
7 Spremam zatirače protiv tebe: muževe i oružje. Posjeći će tvoje krasne cedrove i pobacati ih u oganj.
8 Kad onda mnogi ljudi budu prolazili pokraj toga grada i pitali jedan drugoga: Zašto je Gospodin ovo učinio od toga velikoga grada,
9 odvratit će se: Postao je nevjeran Savezu s Gospodinom, svojim Bogom, klanjao se drugim bogovima i služio im je.”
10 Ne plačite za mrtvacem! Ne žalite ga! Plačite za onim koji odlazi da se više nikada ne vrati kući, da više nikada ne vidi svoje domovine!
11 Jer ovako govori Gospodin o Šalumu, sinu Jošije, Judina kralja, koji je umjesto svojega oca Jošije bio postao kralj: “Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraća se više,
12 nego će umrijeti u mjestu kamo ga odvedoše u ropstvo. A ove zemlje ne će više vidjeti.”
13 Teško onomu koji gradi svoju palaču nepravedno i svoja spremišta protiv pravde, koji pušta svojega bližnjega da radi ni za što i usteže mu plaću!
14 Koji kaže: “Gradim sebi prostranu kuću i prostrana spremišta. Razvaljuje sebi prozore. Oblaže cedrom i maže crvenilom.
15 Jesi li postao kralj da sjaš zgradama od cedra? Zar nije i tvoj otac jeo i pio pa ipak je činio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro.
16 Pribavljao je pravicu potlačenomu i siromahu. Bilo je tada dobro. Ne znači li to mene priznati?”, govori Gospodin.
17 ”Ali tvoje oko i srce ne idu za tim, nego samo za dobitkom i da prolijevaš nedužnu krv i da tlačiš i ugnjetavaš.”
18 Zato veli Gospodin o Jojakimu, sinu Jošije, Judinu kralju: “Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, brate moj! Ah, sestro moja! Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, gospodaru! Ah, svijetli!
19 Bit će mu magareći pokop: izvuku ga i bace ga pred jeruzalemska vrata.”
20 Popni se na Libanon! Tuguj glasno! Jauči glasno u Bašanu! Od Abarima neka prodre ovamo tvoj jauk! Jer su satrveni svi tvoji prijatelji!
21 Nagovarao sam te kad ti je još bilo dobro. Ti si govorila: “Ne ću slušati!” To je bilo tvoje ponašanje od mladosti: Nikada nisi htjela slušati moj glas.
22 Odnosi vihor sve tvoje pastire. Prijatelji ti idu u progonstvo. Jest, sada si u sramoti i stidu zbog sve svoje zloće.
23 Ti, koja sada stoluješ na Libanonu, koja viješ gnijezdo na cedrovima, kako ćeš jecati kad ti dođu muke i boli kao rodilji!
24 ”Tako da sam živ”, veli Gospodin, “kad bi Konija, Jojakimov sin, Judin kralj, bio i pečatni prsten na mojoj desnoj ruci, otrgnuo bih ga otamo.
25 Dajem te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima od kojih se groziš, u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju, i u ruke Kaldejcima.
26 Istjerat ću tebe i tvoju majku, koja te je rodila, u tuđu zemlju, gdje se niste rodili. Tamo ćete pomrijeti.
27 U zemlju u koju se živo žele vratiti, ali se nikada ne vraćaju.”
28 Je li taj čovjek Konija kao posuda što se zametne i baci kao naprava koju nitko ne će? Zašto je bio istjeran, on sa svojim rodom, i bačen u zemlju koju nisu poznavali?
29 Zemljo! Zemljo! Zemljo! čuj Gospodnju riječ!
30 Ovako veli Gospodin: “Zapišite toga čovjeka kao bez djece kao čovjeka kojemu za njegova života ništa ne polazi za rukom! Jer nijednome od njegova roda ne uspijeva da sjedne na Davidovo prijestolje i da vlada u Judi.”