Jeremiah 20
1 Kada je svećenik Pašhur, Imerov sin (on je bio nadzornik u Gospodnjoj kući), čuo proroka Jeremiju gdje navješćuje te riječi,
2 on izbičeva proroka Jeremiju i dade ga staviti u klade koje su se nalazile na gornjim vratima, to jest na Benjaminovim vratima Gospodnje kuće.
3 Kad Pašhur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: “Gospodin te ne zove više Pašhur, nego Magor (groza uokolo).
4 Jer ovako veli Gospodin: Evo, činim te grozom za tebe i za sve tvoje prijatelje! Oni će pasti od mača svojih neprijatelja, i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima. Cijelog ću Judu dati u ruke babilonskom kralju. On će ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit će ih mačem.
5 Predat ću sve bogatstvo toga grada, sve njegovo dobro i dragocjenosti. Sve blago kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima. Oni će ga razgrabiti, uzeti i odnijeti u Babilon.
6 I ti, Pašhure, i svi tvoji ukućani, vi ćete otići u ropstvo. U Babilon ćeš doći, tamo ćeš umrijeti i tamo biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao laži.”
7 Ti si me obmanuo, Gospodine, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan. Sav mi se svijet ruga.
8 Ah, kad govorim, moram zavikati: “Nepravda, sila!”, moram vikati! Jer Gospodnja riječ donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh.
9 Kažem li: “Ne ću više misliti na njega, ne ću više nikada govoriti u njegovo ime!”, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u mojim kostima! Mučim se kako bih podnio. Ne mogu više!
10 Ah, čujem tolike gdje šapuću? groza uokolo: “Prijavite ga! Mi ga izdajemo!” Svi moji prijatelji vrebaju da posrnem: “On se možda da obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit ćemo mu se.”
11 Ali je sa mnom Gospodin kao jak junak. Zato neka navaljuju moji progonitelji, ne mogu mi ništa. Posramit će se? jer ne će postići ništa? sramota im je vječna, nezaboravna.
12 Gospodine nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji istražuješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima jer sam svoju stvar povjerio tebi!
13 Pjevajte hvalu Gospodinu! Slavite Gospodina! On izbavlja život siromahu iz zlikovčeve ruke.
14 Proklet dan u koji se rodih, dan kad mi život dade mati! Neka nije blagoslovljen!
15 Proklet čovjek koji donese radosnu vijest mojemu ocu: “Rodi ti se dijete, dječak!” On ga je vrlo obradovao.
16 Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima što ih je razorio Gospodin, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, ratnu vrisku o podne,
17 jer me ne usmrti u majčinu krilu da bi mi moja mati bila grob, i njezino tijelo da bi ostalo dovijeka trudno!
18 Zašto sam morao izići iz majčina krila, da doživim muku i žalost, da potratim svoje dane u sramoti?