Jeremiah 15
1 A Gospodin mi reče: “Kad bi i Mojsije i Samuel stupili preda me, ne bih ipak htio više išta znati o tom narodu. Skidaj mi ih s očiju, neka idu!
2 Ako te upitaju: Kamo ćemo ići, tada im reci: Ovako veli Gospodin: Tko je za smrt, u smrt; tko je za mač, pod mač; tko je za glad, na glad; tko je za ropstvo, u ropstvo.\
3 Pustit ću na njih četiri zla”, govori Gospodin: “mač da ih ubija, pse da ih razvlače, nebeske ptice i poljske životinje da ih jedu i potamane.
4 Učinit ću ih da budu na užas svim zemaljskim kraljevstvima zbog Manašea, Ezekijina sina, Judina kralja, za ono što je počinio u Jeruzalemu.”
5 ”Tko će imati smilovanja s tobom, Jeruzaleme, tko će te požaliti? Tko će svratiti k tebi da zapita kako ti je?
6 Ti si me odbacio”, govori Gospodin, “okrenuo si mi leđa. Zato pružam svoju ruku protiv tebe i uništavam te. Umoran sam od praštanja.
7 Vijao sam ih vijačom na zemaljskim vratima. Učinio sam svoj narod bez djece i vodio ga u propast. Ali se ne vratiše sa svojih putova.
8 Mnogobrojnije su mi postale njihove udovice negoli pijesak na moru. Na majke mladih ljudi pustio sam da im u po bijela dana dođe zatirač. Pustio sam da ih iznenada spopadne tjeskoba i strahota.
9 Iznemogla je koja je rodila sedmero. Ispustila je svoju dušu. Još za dana sunce joj je zašlo. Bila je postiđena i posramljena. Što još preostane od njih, predajem maču pred njihovim neprijateljima”, govori Gospodin.
10 Teško meni, majko moja, što si me rodila, čovjeka borbe i svađe za sve! Nisam davao u zajam, niti su mi davali u zajam. Opet me sve proklinje.
11 Gospodin je obećao: “Doista, učinit ću te jakim da uspiješ! Doista, u dan nesreće, u vrijeme potrebe, uredit ću da ti neprijatelj dođe s molbom.
12 Može li se željezo slomiti, sjeverno željezo i mjed?
13 Posjed i tvoje blago predajem da se razgrabi bez cijene zbog tvojih grijeha na cijelom tvom području.
14 Učinit ću te da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer se raspalio oganj od mojega gnjeva i bukti protiv vas.”
15 Ti to znaš Gospodine! Spomeni me se i zauzmi se za me! Osveti me na mojim progoniteljima! Ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti! Sjeti se da podnosim porugu zbog tebe!
16 Kad si izdavao svoje zapovijedi, bile su mi kao jelo. Riječ mi je tvoja bila radost i veselje mome srcu. Jer sam ja prozvan po tvome imenu, Gospodine, Bože nad vojskama!
17 Ne sjedim u veselom krugu i ne veselim se. Prihvaćen tvojom rukom sjedim sâm, jer me ti napunjaš srdžbom.
18 Zašto da vječno traje moja bol, i zašto je ljuta moja rana pa ne će iscijeliti? Ti si mi postao kao varav potok, kao voda na koju se ne možeš osloniti.
19 Nato Gospodin odvrati ovako: “Ako budeš drugoga mišljenja, smiješ mi ponovno služiti. Ako iznosiš samo pravo, a ništa krivo, smiješ opet govoriti po mome nalogu. Oni se moraju obratiti tebi, a ti im se ne smiješ prignuti.
20 činim te za taj narod mjedenim, neosvojivim zidom. Udarat će na te, ali te ne će nadvladati, jer sam ja s tobom da ti pomažem i da te spasim”, govori Gospodin.
21 ”Ja ću te izbaviti iz ruku bezbožnika, oslobodit ću te iz ruku nasilnika.”