Isaiah 8
1 Gospodin mi dalje reče: “Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Brzo plijeni, hitro grabi.
2 I uzmi mi pouzdane svjedoke, naime svećenika Uriju i Zahariju, Berekjina sina!”
3 Tada ja pristupih k proročici. Ona zatrudnje i rodi sina. A Gospodin mi zapovjedi: “Nadjeni mu ime: Brzo plijeni-hitro grabi!
4 Jer prije nego što dječak nauči zvati oče i majko, donijet će se bogatstvo Damaska i plijen Samarije pred asirskoga kralja.”
5 Dalje mi još reče Gospodin:
6 ”Budući da ovaj narod prezire vode Šiloaha, što teku tiho, i drži se s Rasonom i Remalijinim sinom,
7 evo, Svemogući će navesti na njih silne, velike voda Eufrata: kralja Asirije i svu njegovu moć. On će se popeti iznad svih svojih korita, izići će iznad svih svojih obala.
8 Razlit će se preko Jude, preplavit će i poplaviti, dok ne dođe do grla. Krila će mu se raširiti preko svekolike tvoje zemlje, o Emanuele!
9 Bjesnite samo, narodi? i dršćite! čujte sve daljine zemlje! Naoružavajte se? dršćite!
10 Smišljajte plan? on će se ipak uništiti! Stvorite odluku? ne će biti od nje ništa! Jer Bog je s nama.”
11 Jer mi ovako reče Gospodin kad je njegova ruka teško ležala na meni i on me opomenuo da ne idem putem ovoga naroda:
12 ”Ne zovite urotom sve ono što ovaj narod zove urotom; i onoga čega se on boji ne bojte se i ne plašite se!\
13 Gospodina nad vojskama, njega smatrajte svetim! On neka vam je strah, i on neka vam je bojazan!
14 On će vam postati povod svetosti, kamen spoticanja, stijena sablazni za obje Izrćlove kuće, zamka i mreža za stanovnike Jeruzalema.
15 Mnogi se od njih spotiču i padaju, bit će satrveni, zapleteni i uhvaćeni.”
16 Ja ću sačuvati svjedočanstvo, zapečatiti objavu u svojim učenicima.
17 čekat ću Gospodina, koji sakriva svoje lice od Jakovljeve kuće, i pouzdat ću se u njega.
18 Evo, ja i djeca koju mi je darovao Gospodin, postavljeni smo za znak i znamenje u Izrćlu od Gospodina nad vojskama koji stanuje na gori Sionu.
19 I ako vam reknu: “Pitajte vračare i gatare koji šapću i guču!”, odvratite: “Ne treba li narod pitati svojega Boga? Zar da pita mrtve za žive.”
20 Tražite zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu više nema zore.
21 Hodi naokolo zabrinut i gladan. A kad ogladni, upada u gnjev i psuje svojega kralja i Boga!
22 Okretat će se prema gore i gledat će dolje na zemlju. A eto, ondje je samo nevolja i tmina, tjeskoban mrak.
23 Ali će se raspršiti tmina! Zemlja u kojoj sad vlada nevolja ne ostaje zamračena.
24 U prvo vrijeme osramotili su Zebulunovu i Naftalijevu zemlju. Ali u posljednje vrijeme on časti put na moru, zemlju s one strane Jordana, neznabožačku okolicu.