Bible

1 Pade Bel na koljena. Prevaljuje se nebo. Likovi se njihovi stavljaju na tovarnu marvu. Koje ste inače nosili, tovare se sada kao teret na umorne životinje. 2 Oni se prevaljuju, padaju svi na koljena. Ne mogu spasiti tereta. Putuju sami u ropstvo. 3 ”Poslušajte me, vi od Jakovljeve kuće, vi svekoliki, koji ste ostali od Izrćlove kuće! Nosim vas od majčinih krila, držim vas od rođenja. 4 Do vaše starosti ja sam isti. Nosit ću vas do sijeda vijeka. Tako sam činio, i dalje vas nosim, nosit ću vas i spasiti. 5 S kim ćete me izjednačiti i usporediti? Koga ćete staviti uza me da bi bio kao ja? 6 Prosipaju zlato iz kese, mjere srebro na mjerilima. Pogađaju se sa zlatarom, da iz toga načini boga kojega štuju. Pred kojim padaju na koljena. 7 Dižu ga na pleća, nose ga, spuštaju ga dolje, stoji tiho na svom mjestu, ne miče se sa svoga mjesta. Zazovu li ga, ne odgovara, nikoga ne izbavlja iz njegove nevolje. 8 Mislite na to i budite jaki! Primite to k srcu, otpadnici! 9 Mislite na prijašnje od starine, da sam ja jedino Bog i nitko drugi, pravi Bog, kojemu nije ništa jednako, 10 koji je od početka javljao kraj, od davne davnine ono što se još nije dogodilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti. Sve što mi je drago, ispunjavam. 11 Pozvao sam s istoka pticu strmolet, iz daleke zemlje čovjeka svoje odluke. Kako rekoh, tako dovodim, kako naumih, tako učinim. 12 Poslušajte me, koji ste okorjela srca, koji ste daleko od spasenja! 13 Približio sam svoje spasenje. Ono nije više daleko. Ne će zakasniti moje spasenje. Sionu donosim pomoć, Izrćlu svoj sjaj.”