Isaiah 37
1 Kad je to čuo kralj Ezekija, razdre haljine, obuče pokorničku odjeću i ode u Gospodnji hram.
2 Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Šibnu i starješine svećenstva posla isto tako obučene u pokorničku odjeću k proroku Izaiji, Amosovu sinu.
3 Oni su mu morali reći: “Ovako veli Ezekija: Današnji je dan dan nevolje, kazne i pogrde jer prispješe djeca do poroda, a nema snage da se rode.
4 Možda čuje Gospodin, tvoj Bog, riječ vrhovnoga peharnika kojega je njegov gospodar, asirski kralj, poslao ovamo, da se naruga Bogu živomu te ga kazni zbog riječi što ih je čuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za ostatak koji je još ovdje!”
5 I kad poslanici kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
6 odgovori im Izaija: “Javite ovo svojemu gospodaru: Ovako veli Gospodin: Ne plaši se riječi što si ih čuo kad su mi se narugale sluge asirskoga kralja!
7 Evo, ja ću mu udahnuti misao da se vrati u svoju zemlju kad čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti da pogine od mača.”
8 Na povratku nađe vrhovni peharnik asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu. On je naime bio čuo da je ovaj otišao od Lakiša
9 jer mu je bilo došlo do ušiju da je Tirhaka, etiopski kralj, izišao u boj protiv njega. Na tu vijest posla glasnika Ezekiji s nalogom:
10 ”Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog u kojega se uzdaš misleći da ne će Jeruzalem pasti u ruke asirskomu kralju.
11 Sam si čuo što su učinili asirski kraljevi svim zemljama sasvim ih satrvši. A ti da se izbaviš?
12 Jesu li možda bogovi naroda koje satrše moji oci njih izbavili: Gozance, Harance, Resefce i Edence u Tel Basaru?
13 Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?”
14 Ezekija primi pismo od glasnika. Kad ga je bio pročitao, ode u Gospodnji hram. Tamo ga Ezekija razvi pred Gospodinom.
15 Tada se Ezekija pomoli pred Gospodinom ovako:
16 ”Gospodine nad vojskama, Bože Izrćlov, koji imaš prijestolje nad kerubima! Ti si jedino Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju.
17 Prigni, Gospodine, svoje uho i čuj! Otvori, Gospodine, svoje oči i vidi! Pripazi na sve Sanheribove riječi koje posla kako bi se narugao živomu Bogu.
18 Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi opustošili sve narode i njihovu zemlju
19 i pobacali su njihove bogove u oganj. Ali to nisu bili bogovi, nego djelo čovječje ruke, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti.
20 A sad, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke da spoznaju sva kraljevstva na zemlji da si ti jedino Gospodin!”
21 Tada posla Izaija, Amosov sin, Ezekiji ovu vijest: “Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, kojemu si se molio zbog Sanheriba, asirskoga kralja.
22 Ovu riječ za njega izreče Gospodin: Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jeruzalema.
23 Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si podigao glas i uvis bacio oholi pogled? Protiv Izrćlova Sveca!
24 Pogrdio si preko svojih slugu Gospodina. Ovako si mislio: Silom svojih kola popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Oborio sam visoke cedrove, najljepše čemprese. Prodro sam do najvišeg vrhunca, u njegove najbogatije šume.
25 Iskopao sam zdence i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam svojim stopama sve egipatske rijeke. \
26 Zar još nisi čuo? Odavno sam to spremio, od iskona sam to zamislio,? sad puštam da se to dogodi: Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste ruševine.
27 Njihovi stanovnici zadrhtaše. Zadrhtaše i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno što se osuši prije nego dozri.
28 Znam tvoje počivanje, tvoje hodanje i tvoje dolaženje, i kako sada bjesniš na me.
29 Budući da sada na me bjesniš, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, stavit ću svoju brnjicu na tvoje nozdrve i uzdu u tvoju gubicu, pa te potjerati natrag putem kojim si došao.
30 A tebi neka ovo bude znak: Ove će se godine jesti što samo od sebe naraste, i druge godine što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte njihove plodove!
31 Što god tad preostane od Judine kuće, potjerat će opet žile odozdo i donijeti plod odozgo.
32 Jer će iz Jeruzalema izići ostatak, četa što se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospodina nad vojskama to će proizvesti.”
33 Zato ovako veli Gospodin za asirskoga kralja: “Ne će provaliti u ovaj grad i ne će ubaciti ovamo strijelu. Ne će se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
34 Vratit će se putem kojim je došao. Ne će provaliti u ovaj grad! Tako glasi Gospodnja riječ.
35 Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”
36 Tada iziđe Gospodnji anđeo i pobije u asirskom taboru sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše ih sve kao leševe.
37 Odmah se podiže Sanherib, asirski kralj, i ode kući. Ostade u Ninivi.
38 Kad se jednom klanjao u hramu svojega boga Nimroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Asar-Hadon postade kralj umjesto njega.