Isaiah 26
1 U onaj će se dan u Judinoj zemlji pjevati ova pjesma: “Imamo tvrd grad: on nam je postavio spasenje na zidove i nasipe.
2 Otvorite vrata da uđe pravedni narod, koji čuva vjernost!
3 čvrsta je njegova svijest. Dat ćeš mu trajno spasenje jer se uzda u tebe.
4 Uzdajte se u Gospodina dovijeka! Jer je Gospodin, Svemogući, vječna stijena.
5 Jer je ponizio stanovnike na visini, visoki grad. Ponizio ga je, do zemlje ga je ponizio, oborio ga je u prah.
6 Sad ga gazi noga, noga bijednika, korak nevoljnih.
7 Staza je pravednikova prava. Poravnao si put pravedniku.
8 I na stazi tvojih sudova čekali smo te, Gospodine! Za tvojim imenom, za tvojom hvalom čezne naša duša.
9 Moja duša čezne za tobom u noći. Moj te duh traži u mojoj nutrini. Kada tvoji sudovi pogađaju zemlju, tada se uče pravednosti stanovnici svijeta.
10 Ako li se pomiluje bezbožnik, ne nauči se nikada pravednosti. U zemlji pravednosti ostaje on zlikovac i ne vidi ništa od Gospodnjega veličanstva.
11 Gospodine, ruka je tvoja visoko podignuta: oni to ne vide. Vidjet će i posramit će se zbog tvoje revnosti za tvoj narod. Oganj gnjeva, što je pripravljen tvojim protivnicima, proždrijet će ih.
12 Gospodine, nama ćeš dati mir. Jer što se dogodilo na nama, ti si učinio.
13 Gospodine, Bože naš! Vladali su nad nama drugi gospodari osim tebe, ali mi slavimo samo tvoje ime.
14 Mrtvi ne će više živjeti, sjene ne će opet ustati. Zato si ih ti pohodio i uništio, i zatro svaki njihov spomen.
15 Umnožio si narod, Gospodine, umnožio si narod, sebe si proslavio, sve si granice zemlje proširio.
16 Gospodine, u nevolji su te tražili. Pokorno su molili kada ih je zadesila tvoja kazna.
17 Kao što se previja mati pred porodom i viče od svojih bolova, tako smo bili mi pred tobom, Gospodine:
18 Išli smo trudni, ležali smo u bolovima, a kad smo rodili, bio je to? vjetar. Nismo dali spasenja zemlji. Nije bio rođen zemaljski stanovnik.
19 Ali žive tvoji mrtvi. Moji mrtvaci opet ustaju. Probudite se i pjevajte, koji počivate u prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa. Zemlja povraća sjene.”
20 Ustani, narode moj! Uđi u svoje odaje i zaključaj vrata za sobom! Sakrij se za čas, dok prođe gnjev!
21 Jer gle, Gospodin izlazi iz svoga stana, da kazni krivnju zemaljskih stanovnika. Zemlja otkriva krvno svoje djelo i ne pokriva više svoje pobijene.