1Stavi trubu na svoja usta! Kao orao kruži nad Gospodnjim domom, jer lome moj Savez i krše moj zakon!
2Dovikuju mi: “Bože moj! Mi, Izrćl, poznajemo te!”
3Spasenje odbija Izrćl. Tako će ga progoniti neprijatelj.
4Postavljaju kraljeve bez mene, namještaju knezove bez moga znanja. Od svojega srebra i zlata prave sebi idole, na svoju propast.
5Gadi mi se tvoja bikova služba, Samarijo! Moj se gnjev raspaljuje na njih. Dokle će još ostati bez kazne?
6Jer on proizlazi iz Izrćla; načinio ga je umjetnik. On nije Bog. On će otići u komade, bik Samarije. \
7Zato što siju vjetar, buru će žeti. Stabljika nema ploda, i ona ne donosi brašna. Ako bi ga donijela, proždrijet će ga tuđinci.
8Proždrijet će se Izrćl. Već je među narodima kao posuda bez vrijednosti.
9Jer su trčali u Asur. Efrajim je kao divlji magarac koji ide sam za se. Donijeli su ljubavne darove.
10A jer su davali darove narodima, ja ću ih odvesti u progonstvo. Tada će doskora prestati pomazivati kraljeve i knezove.
11Mnoge žrtvenike gradi Efrajim da griješi. Oni mu postadoše na grijeh.
12I da mu propišem tisuću zakona, njemu su oni kao tuđi.
13Žrtve klanice vole? i kolju. Meso vole? i jedu. Gospodin ih ne prima. On se sada spominje njihove krivnje i kažnjava njihove grijehe. Moraju opet u Egipat.
14Izrćl je zaboravio svoga Stvoritelja i gradio je palače. Mnoge je tvrde gradove Juda podigao. Oganj ću baciti u njegove gradove. On ždere njegove tvrđave.