Hosea 2
1 Ipak će jednom biti broj Izrćlove djece poput pijeska na moru što se ne može izmjeriti ni izbrojiti. I umjesto da im se kaže: Vi ste Ne-moj-narod, zvat će se djeca živoga Boga.
2 Tada će se sabrati Judina i Izrćlova djeca i sebi će izabrati jednoga poglavara, i otići će iz zemlje jer će biti velik jizreelski dan.
3 Zovite tada svoju braću Moj-narod i svoje sestre Pomilovana!
4 Pozovite svoju majku na odgovornost! Pozovite je na odgovornost, jer mi ona nije više žena i ja joj više nisam muž. Neka ukloni idolske znakove sa svojega lica, idolske likove sa svojih prsiju!
5 Inače ću svući s nje odjeću i učinit ću je kakva je bila kad se tek rodila. Napravit ću je kao pustinju i načinit ću je kao suhu zemlju. Pustit ću je da umre od žeđi.
6 I ne ću štedjeti ni njezine djece, jer su bludnička djeca; \
7 jer je njihova mati bila bludnica; koja ih je rodila, činila je sramotu. Jer je govorila: Trčat ću za svojim milosnicima, koji mi daju kruh i vodu, vunu i lan, ulje i piće. \
8 Zato ću ti zagraditi put trnjem, podići ću zid da više ne nađeš svojih putova.
9 Onda možeš trčati za svojim milosnicima, ali ih više ne ćeš stići; možeš ih tražiti, ali ih više ne ćeš naći. Tada ćeš reći: Ustat ću, vratit ću se k svome prvome mužu, jer mi je bilo onda bolje nego sada. \
10 Ali ona ne želi znati da sam joj davao žito, vino i ulje, da sam joj darovao mnogo srebra i zlata, što ga upotrijebiše za idolske likove Baala.
11 Zato ću uzeti opet natrag u svoje vrijeme svoje žito, u svoje doba svoje vino. Oduzet ću joj opet svoju vunu i lan, kojim je pokrivala svoju golotinju.
12 I otkrit ću njezinu sramotu pred njezinim milosnicima: nitko je ne će oteti mojoj ruci.
13 Učinit ću kraj svakoj njezinoj nasladi, njezinim svetkovinama i mlađacima, subotama i blagdanima.
14 Satrt ću njezine čokote i smokve, za koje reče: To je plaća što mi je dadoše moji milosnici. Okrenut ću ih u pustoš, u pašnjak za poljske životinje.
15 Kaznit ću je za Baalove svetkovine, u koje im je žrtvovala, kitila se obocima i grivnama i trčala za svojim milosnicima, a mene zaboravila”, govori Gospodin.
16 ”Zato evo, ja ću je primamiti, odvest ću je u pustinju, govorit ću joj k srcu.
17 Darovat ću joj opet njezine vinograde. Dolinu tuge učinit ću vratima nade. Tada će me opet ljubiti kao u vrijeme svoje mladosti, kad je izlazila iz Egipta.
18 U onaj dan”, govori Gospodin, “opet ćeš me zvati: Dragi mužu! a ne ćeš me više zvati: Baale moj!
19 Tada ću ukloniti iz njezinih usta imena Baala, da se otad više nikada ne zazivaju njihova imena.
20 U onaj ću dan njima za ljubav sklopiti Savez s poljskim životinjama, s nebeskim pticama i sa zemaljskim crvima. Luk, mač i ratnu spravu istrijebit ću sa zemlje i učinit ću da stanuju u miru.
21 Tada ću te zaručiti sebi dovijeka, zaručit ću te sebi kako je pravo i pristojno, u dobroti i ljubavi.
22 Zaručit ću te sebi u vjernosti, da me spoznaš kao Gospodina.
23 U onaj ću se dan odazvati”, govori Gospodin, “odazvat ću se nebu, i ono će se odazvati zemlji.
24 Zemlja će se odazvati žitu, vinu i ulju, i oni će se odazvati Jizreelu (Izrćlu).
25 Tada ću ga zasijati u zemlji i udijelit ću milost Nemiloj i reći ću Ne-mojem-narodu: Ti si moj narod. I on će reći: Bože moj!”