Hebrews 6
1 Zato, ostavimo početni nauk o Kristu, i rastimo u zrelosti. Ne postavljajmo opet temelja vraćanjem na odvraćanje od mrtvih djela, na vjeru u Boga,
2 na nauk o krštenju i polaganju ruku, o uskrsnuću od mrtvih, i vječnom sudu.
3 To ćemo učiniti, ako Bog dopusti.
4 One koji su jednom prosvijetljeni i okusili nebeski dar, primivši Duha Svetoga,
5 te okusili dobru Božju riječ i silu budućega svijeta
6 pa su ipak otpali, doista nije moguće opet obnoviti na obraćenje, jer sami nanovo razapinju i grde Božjega Sina.
7 Kad zemlja upije dažd što često na nju pada, donosi povrće onima što je daju obrađivati, prima blagoslov od Boga.
8 Kad pak donosi trnje i drač, bezvrijedna je, blizu je prokletstvu i ona se najposlije sažeže.
9 Ali za vas smo, ljubljeni, uvjereni da ste dobri te da ste na putu spasenja, makar govorimo ovako.
10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju pokazaste u njegovo ime, posluživši svete i služeći im.
11 Ali želimo da svaki od vas pokaže istu revnost, da se ispuni nada do kraja,
12 da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.
13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, nije se imao kime većim zakleti pa se zakleo samim sobom
14 govoreći: “Zaista, obilno ću te blagosloviti i silno ću te umnožiti.”
15 I tako, strpljivo čekajući, Abraham postiže obećanje.
16 Doista, ljudi se kunu većim, i svakom osporavanju svršetak je zakletva koja potvrđuje.
17 Zato se Bog, kad je htio baštinicima obećanja snažnije pokazati nepokolebljivost svoje odluke, poslužio zakletvom.
18 Tako dva neopoziva čina, u kojima Bog ne može prevariti, donose snažnu utjehu nama koji smo ponuđenu nadu prihvatili kao utočište.
19 Ta nam je nada kao sigurno i čvrsto sidro duše koje ulazi u unutrašnjost iza zavjesa,
20 kamo Isus uđe kao preteča za nas, postavši veliki svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu.