Bible

1 Bojmo se dakle? dok još stoji obećanje o ulasku u njegov Počinak? da se ne ustanovi za nekoga od vas kako je zakasnio! 2 Jer je i nama naviještena radosna vijest kao i njima; ali njima ne pomože riječ koju su čuli, jer je oni koji je čuše ne združiše s vjerom.\ 3 Doista, mi vjernici ulazimo u počinak, kao što reče: “Tako se zakleh u svojemu gnjevu: ne će ući u moj počinak.” Njegova su djela dovršena od nastanka svijeta, 4 jer negdje reče za sedmi dan ovako: “I počinu Bog u sedmi dan od sviju svojih djela.” 5 I na tom mjestu opet: “Ne će ući u moj počinak.” 6 Budući, dakle, da neki imaju u njega ući, dok oni kojima je najprije naviještena radosna vijest ne uđoše zbog nevjerovanja, 7 opet određuje jedan dan, “danas”, govoreći u Davidu nakon tolikog vremena, kao što je prije rečeno: “Danas, ako njegov glas čujete, neka ne otvrdnu vaša srca!” 8 Zaista, da je njih Jošua uveo u Počinak, ne bi Bog poslije govorio o drugom danu. 9 Dakle, ostavljen je subotnji počinak još Božjemu narodu. 10 Jer tko je ušao u njegov Počinak, on počiva od svojih djela, kao i Bog od svojih. 11 Nastojmo dakle ući u onaj Počinak, da tko ne upadne u onaj isti primjer nevjerstva. 12 Jer je živa Božja riječ i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjeklog mača, i prodire sve do rastavljanja duše, duha, zglobova i mozga, i prosuđuje misli i namjere srca. 13 Nema skrivena stvorenja pred njom, jer je sve golo i otkriveno očima onoga kojemu trebamo položiti račun. 14 Imajući dakle uzvišenoga velikog svećenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se vjere koju ispovijedamo! 15 Jer nemamo velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu. 16 Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!